Život s tabletama

Uzimanje kemijskih stimulansa postalo je društveno prihvaćenim načinom nošenja s napornim životnim ritmom, ali je upitno pomažu li uopće

Dan nam počinje sve ranije završava sve kasnije i u njemu se nađe malo vremena za predah i uravnotežene obroke. U tako postavljenom životnom ritmu i nema prostora za promjene ma koliko bile nužne. Dapače, traži se prostora za još više učinkovitosti i kad već tako postavimo problem rezultat koji će zadovoljiti većinu mora biti brz i instantan. Tableta je odgovor na to.
Cijeli niz bolesti koje su rezultat pogrešna načina prehrane i ponašanja, liječi se isključivo tabletom. Iako neupitno ima stanja koja zahtijevaju redovitu terapiju lijekovima, čini se da više nitko ne vjeruje u regenerativnu moć organizma i njegovu sposobnost da sam profunkcionira drukčije, uz našu pomoć dakako. Ali nemamo volje za to pa će unošenje djelatne kemijske tvari dobiti prednost pred promjenom prehrane koja bi, primjerice, trebala spustiti razinu kolesterola u krvi ili regulirati tlak. Jedini motiv da se ode na dijetu danas su estetski razlozi i čini se da nitko ne čuje liječnike koji poručuju da vam sa samo nekoliko kilograma manje neće trebati niti tableta za tlak niti one za kolesterol. Ali kultura tabletica prejaka je da bismo ih samo tako udaljili od sebe. Stpga Europska unija najavljuje za ovu godinu kampanju koja bi trebala obustaviti nekontrolirano izdavanje antibiotika koji su već mnoge sojeve bakterija učinili otpornima što je vrlo loše za nas i prijeti nam vraćanjem u doba prije otkrića antibiotika.
Tableta je postala dominantnom ikonom vremena u kojem živimo čemu pridonosi i famozna Viagra. Nikada prije tržište tableticama nije bilo toliko veliko i široko, te doslovno je preplavilo internet. No takakv način kupnje, svjedoče upućeni, ipak nije i pouzdan koliko odlazak u ljekarnicu. Lakoća posezanja za čarobnim rješenjem postala je toliko normalnom da se u nekim akademskim krugovima toliko uvriježilo uzimanje tabletica koje omogućuju izoštravanje osjetila i bolju usredotočenost na posao.
Nedavno se profesor bioetike John Harris sa sveučilišta u Manchesteru našao na udaru kritika zbog toga što je studentima za lakše učenje preporučio pametne lijekove koji navodno čak podižu i inteligenciju.
O djelovanju lijekova poput Ritalina, koji se inače propisuje kod poremećaja pozornosti, i Modafinila, kojim se tretira širok sprektar poramećaja od bolesti letenja do nemira pisao je nedavno Daily Mail, a njihov je novinar Angus Watson odlučio dva tjedna iskušati djelovanje čarobna preparata na svojoj koži. Iako ga je prijateljica liječnica upozorila da uzimanje takva lijeka remeti kemijsku ravnotežu u mozgu te je potencijalno uzeo je lijek.
Osim pomanjkanja apetita, osjetio je da mu mozak luđački radi. U društvu je dominirao i istrčavao sa stavovima bez uobičajene nelagode. Nakon što je prestalo djelovanje lijeka, Harris je zaključio da ga lijek nije nimalo učinio pametnijim, nego je on mislio da je pametniji. Dakle. rezultat je da se na kratke staze, uz mnogo nemira i lupanja srca, postigno ono što se dugoročno postiže mentalnim vježbama i održavanjem mozga u formi. Stoga će jedan od najvećih izazova današnjice biti umješno balansiranje između tabletice i promjene životnog ritma.

Snježana Babić Višnjić