Baština kao projekt u nastajanju

Uključivanje spomeničke baštine u novi život donosi velik broj posjetitelja, a onda i novac koji se ponovno ulaže u osuvremenjivanje tih projekata. Tako baština postaje svojevrsnom suvremenom kulturološkom industrijom

DUBROVNIK, 18. rujna – Svojevrsni međunarodni festival najuspješnijih muzejskih i baštinskih projekata, što ga pod nazivom »Najbolji u baštini / The Best In Heritage« organizira Europska udruga za baštinu koju je osnovao voditelj ovoga projekta dr. Tomislav Šola, počeo je u četvrtak u Dubrovniku gdje će tijekom pet dana biti prezentirani oni projekti koji su ovjenčani europskim, svjetskim i nacionalnim nagradama. Zbog uočena značenja te manifestacije, koja postaje hrvatskim brandom, u drugoj godini njezina održavanja pokrovitelji su joj uz Ministarstvo kulture RH i Nacionalni komitet UNESCO-a, ICOM-a (Međunarodna muzejska organizacija) i Europa Nostra.
Ne samo svojom nazočnošću nego i sudjelovanjem s uvodnim izlaganjima važnost ovoj reviji baštinskih i muzejskih projekata pridali su dr. Giovanni Pinna, član Izvršnog odbora ICOM-a, mr. Giora Solar, predstavnik ICOMOS-a (Međunarodna organizacija za spomenike i lokalitete), mr. Wynford Evans, predsjednik Europe Nostre, te predsjednik English Heritage (Engleska zaštita baštine) sir Neal Cossons koji je održao i tematsko predavanje o značenju baštine danas.
Šireći taj pojam s uobičajenih muzejskih predmeta ili spomeničkih objekata na tradiciju koju treba čuvati u svakom segmentu ljudskoga djelovanja, na okoliš, obrt, industriju ne samo u smislu arhitekture nego i kontekstu proizvodnje, Cossons je baštinu definirao kao svojevrsni projekt u nastajanju koji nismo uvijek u stanju sačuvati, ne samo zbog materijalnih (ne)mogućnosti nego zbog pravodobnog neuočavanja što baština u stvari jest. Ponekad, naime, žele se izbrisati tragovi prošlosti koji nisu uvijek lijepi i dragi, a ipak su dijelovi naše baštine. Takva je i industrijska baština čije je čuvanje inicirao sam Cossons nazvavši taj projekt industrijskom arheologijom.
Kao što se danas na baštinu gleda drugačije, tako su i muzeji prestali biti tamnim prašnjavim mjestima te postali središtima neprekidna događanja i aktivnosti u kojima predmeti najčešće postaju tek sredstvima za interaktivno uključivanje publike u muzejske projekte.
Ali, spomenička baština uključuje se također na takav način u novi život, što naravno donosi velik broj posjetitelja, a onda i novac koji se ponovno ulaže u osuvremenjivanje tih projekata. Tako baština postaje svojevrsnom suvremenom kulturološkom industrijom.
Prvi prezentirani muzejski projekti, međutim, koji su utemeljeni i na tom načelu, ponajprije inzistiraju na edukaciji jer je odgajanje publike i te kako važno. Ona se, naime, ne smije valorizirati samo brojem nego i razumijevanjem (kvaliteta ispred kvantitete). Europskim muzejom godine 2002. proglašena je Knjižnica Chester Beatty u Dublinu koja je i prva ovdje prezentirana. Njezine iznimno vrijedne kolekcije rukopisa, rijetkih knjiga, crteža, grafika pa i predmeta primijenjene umjetnosti istovremeno su muzeološki prezentirane, ali i knjižničarski dostupne. Premda u interesu ponajprije znanstvenika, program je Biblioteke modificiran tako da uključuje i odgoj najmlađih kako bi se educirali za prihvaćanje te vrste baštine. Istim se načelom koristi i Muzej Dunav u Budimpešti, nositelj nacionalne godišnje muzejske nagrade. Radi se, naime, o muzeju koji prezentira način korištenja voda u najširem smislu.
Široki pojam baštine i muzeja pruža i Muzej Almondske doline u Livingstonu u Škotskoj koji je istovremeno i muzej i farma na kojoj se prezentira i uzgoj stoke i proizvodnja ulja. Taj muzej, koji nosi oznaku obiteljskog muzeja, proglašen je lani škotskim muzejom godine. On upravo najilustrativnije pokazuje da muzeji i baština postaju »šlageri« današnjice.

Vesna Kusin