Vrijeme je za promjenu odnosa prema onima koji znaju i mogu stvoriti uvjete za bolji život svima

Stručnjaci, doktori i magistri znanosti, ratni zapovjednici, specijalisti struka s međunarodnim referencama upućeni su na vikend doškolovanja - za kuhare, vrtićke odgajatelje i jasličke ritmičare - da ne bi »smetali u radu« i stjecanju »ambicioznim« podobnim pojedincima na vlasti u toj državnoj upravi / U državnoj upravi ima obiteljske, rođačke, nasljedne, regijske, podobničke, partijske, lobijske, interesne i ine birokracije. Poznato je da ona ne može servisirati, pratiti i aktualizirati na hrvatskim prostorima znanje, iskustvo, svjetske, domaće i druge standarde, razine, metodologije, tehničko-tehnološke i druge procese. Ona je amputirala reference i mogućnosti struke i znanosti... Mnogi praktičari, porezni obveznici, znanstvenici i visoko pozicionirane osobe i svjetovne i crkvene institucije, »bardovi znanja i umijeća«, uz časne iznimke - šute, iako bi o svemu imali za našu zbilju i budućnost i nešto poduzeti, predložiti i napraviti za boljitak svih, a ne samo nekih

TOMO SUGNETIĆ

U Vjesniku (11. studenoga) i u drugim novinama moglo se pročitati da se šef vladajuće stranke i predsjednik Vlade Republike Hrvatske na savjetovanju svoje stranke u Tuheljskim toplicama potužio novinarima na nedostatak sposobnog kadra u upravi, savjetnika u svom okruženju za »pokrivanje onog što on ne zna«.
Žalio je za osobama, koje su ga napustile i kako se mora neizravno snalaziti (nije objasnio što to znači) da dođe do sposobnih ljudi. Otišle osobe nisu željele raditi »za samo« sedam tisuća ili osam tisuća kuna (neto?).
Prema mojim informacijama, u Hrvatskoj ima i te kako sposobnih i kvalificiranih ljudi, koji bi radili i surađivali, pa i »na pokrivanju onog što premijer ne zna«, a toga zacijelo ima mnogo, i za manje od osam tisuća kuna neto.
Mnogi od zainteresiranih su radili ili sada rade u - baš toj državnoj upravi.
Oni rade, možda baš zato što su posebno kvalificirani i iskusni (doktori i magistri znanosti) na nesuvislim poslovima, nepostojećim radnim mjestima, u nepostojećim školama, prema »tajnim sistematizacijama radnih mjesta« s plaćom pripravnika niže stručne spreme.
Takvi stručnjaci, doktori i magistri znanosti, ratni zapovjednici, specijalisti struka s međunarodnim referencama upućeni su na vikend doškolovanja - za kuhare, vrtićke odgajatelje i jasličke ritmičare i sve to s ciljem, da ne bi »smetali u radu« i stjecanju »ambicioznim« podobnim pojedincima na vlasti u toj državnoj upravi. Nemajući načina riješiti se »nepoćudna« kadra, branitelja (valjda zato što su se nesebično angažirali u obrani zemlje), takve se pokušalo najjeftinije »riješiti« vikend »zabavama« s mladošću na poluprivatnim učilištima Zagreba.
Kreatorima takva kadroviranja najzanimljivije je da prate »nepoćudne« u stanjima kad se moraju baviti sami sa sobom ili da čekaju da »pobjegnu«. Uporaba takvih metoda poznata je i iz ranijih razdoblja, a seže čak u doba jednog markiza.
Dakle, političari, potrebni ljudi su vam u upravnom ustroju, ali su zamaskirani »tajnim i nedostupnim sistematizacijama« i ne želite za njih znati. Oni su tu. Oni mogu i znaju izraditi procjene stanja i prijedloge planova i rješenja.
Oni bi mogli servisirati mnoge potrebne ustavne i tehničke radnje Vlade RH. Oni vam mogu dati pomoć, prema svojim specijalnostima i osposobljenosti, vama u Vladi RH, predsjedniku Vlade i drugima koji bi trebali biti odgovorni za složene i strateške poslove izvlačenja Hrvatske iz krize, samo im to trebate dopustiti.
Mnogi primjeri pokazuju da politici struka i stručnjaci ne trebaju. Sudba je htjela, da »šefovi ministarstava« šute, ne znaju, neinformirani su, »ne talasaju«, ne pitaju, ne žele znati i spoznati s kojim kadrom »znanja i sposobnosti« vladaju i raspolažu u »svom« resoru. Čini se, da mnogi čuvaju samo svoj mandat.
Opće je poznato, da u državnoj upravi ima obiteljske, rođačke, nasljedne, regijske, podobničke, partijske, lobijske, interesne i ine birokracije. Poznato je da ona ne može servisirati, pratiti i aktualizirati na hrvatskim prostorima znanje, iskustvo, svjetske, domaće i druge standarde, razine, metodologije, tehničko-tehnološke i druge procese. Ona je amputirala reference i mogućnosti struke i znanosti.
Stanje u zemlji vapi za pomoći tehničko-tehnološke i humanističke inteligencije, ali joj spomenuta birokracija ne dopušta djelovanje na ozdravljenju zemlje.
U ljudskom društvu, u današnjoj slici vremena »globalizacije, tranzicije i transparencije« poznato je da bez sklada potreba i mogućnosti, te bez uigrane »tehnokracije« nema aktivnosti, struka i menadžementa. Ne znači da globalizacija abolira Vladu Republike Hrvatske i samog predsjednika Vlade i njihove podobnike ili rodbinu profesionalce neznanja, snalaženja i drugoga od moralnih, povijesnih, društvenih, socijalnih, političkih, nacionalnih, običajnih i drugih odgovornosti pred hrvatskim narodom i državljanima Hrvatske.
U lepezi činjenica i spoznaja o društveno-socijalnom i sigurnosnom trenutku u Hrvatskoj, kad je teško dokučiti dokle će ići i protezati se područja hrvatskih nesnalaženja i gluposti, treba raditi i djelovati »nešarlatanski« - sustavno, znanstveno, logički i racionalno.
Čini se da nekome odgovara da stanovništvo Hrvatske ostane u žabokrečini svjetskih i područnih zbivanja i promjena. Hrvatskoj i njenim stanovnicima to ne odgovara.
Mnogi praktičari, porezni obveznici, znanstvenici i visoko pozicionirane osobe i svjetovne i crkvene institucije, »bardovi znanja i umijeća«, uz časne iznimke - šute, iako bi o svemu imali za našu zbilju i budućnost i nešto poduzeti, predložiti i napraviti za boljitak svih, a ne samo nekih.
Prema političkim potezima političara, toliko željeni ulazak u Europu teško se može očekivati za Božjeg mandata.
Problemi su tu, a samo su neki spomenuti. Vrijeme je i aktualni društveni trenutak za preustroj i reorganizaciju, za promjenu birokratskog odnosa prema svima onima koji znaju i mogu stvoriti uvjete za bolji život svima na zasadama i dostojanstvu znanosti, iskustva i hrvatske pameti. Nedavno je jedan naš intelektualac izjavio da u »Hrvatskoj moral i struka nisu pozitivne stavke, nego negativnosti.
Prednost je biti i politička životinja koja je u politici isključivo radi vlastite koristi.« Shodno tim spoznajama, hoćemo li uskoro u Hrvatskoj svi u političare kad političarima struka i znanje ne trebaju?
Rado bih zaradio i primio plaću koju spominje predsjednik Račan. Ta bi plaća bila osjetno više od moje pripravničke koju imam s trideset godina staža. Nije mi perspektiva, niti želja, da s pripravničkim iznosom plaće dočekam odgoj unučadi ili staračko kupanje u toplicama Hrvatskoga zagorja.
Autor je magistar prirodnih znanosti, liječnik opće medicine, specijalist nuklearne medicine.