Starokršćanski stil u modernome ruhu

Crkvu sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu projektirao je veliki hrvatski arhitekt Juraj Denzler / Nasuprot vanjskoj masivnosti crkve, njezina unutrašnjost zrači svjetlom, ljepotom, skladom i toplinom

ZAGREB, 13. lipnja – Župa sv. Antuna, smještena u zapadnome dijelu Zagreba – na Svetom Duhu, obilježava ove godine 70. obljetnicu svoga postojanja. Vrhunac proslave zbio se 13. lipnja, na sam blagdan njezina zaštitnika, sv. Antuna Padovanskoga, pod čijom se zaštitom odvija župno, izdavačko i karitativno djelovanje župe. Svečane svete mise, jutarnju i večernju, predvodili su mons. Giulio Einaudi, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, te mons. Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebački.
Antun Padovanski (Lisabon, 1195. – Padova, 13. lipnja 1231.) najomiljeniji je svetac na svijetu, pomoćnik u svakoj nevolji i potrebi. Sv. Anti, kako se popularno naziva u narodu, posebice se utječu oni koji traže izgubljene stvari. Poznata su također i brojna čudesa toga velikog propovjednika, zaštitnika obitelji i djece. Relikvije sv. Antuna čuvaju se u padovanskome svetištu, a dva puta bile su i u Hrvatskoj (1995. i 2000.). »Monografija o pohodu relikvija sv. Antuna Hrvatskoj«, djelo skupine autora, bit će ovih dana predstavljena u Samostanu sv. Antuna.
Crkvu Sv. Antuna u Zagrebu projektirao je poznati hrvatski arhitekt Juraj Denzler, autor vrhunskoga djela moderne arhitekture – sljemenske Kapelice. Gradnja crkve započela je 1931. godine, Denzler je pri gradnji crkve spojio starokršćansku tradiciju i suvremenu arhitekturu, dajući pritom svemu hrvatske oznake.Crkva je izvana sagrađena od gruboga kamena izvađenog iz poznatoga kamenoloma Bizek nadomak Zagrebu. Netko je jednom prigodom izvrsno zapazio da vanjština crkve djeluje kao golem odlom kamenoga gorskog masiva. Njezina unutrašnjost pak zrači svjetlom, ljepotom, skladom i toplinom. Crkva se gradila velikim zauzimanjem franjevaca konventualaca, a posebno oca Ambroza Vlahova (1895. – 1977.) te brojnih štovatelja sv. Antuna iz čitavoga hrvatskog naroda.
Novu župu na Svetome Duhu otvorio je 1. siječnja 1932. godine tadašnji pomoćni zagrebački biskup dr. Dominik Premuš, a župa je povjerena bratstvu franjevaca konventualaca, ogranku franjevačkoga reda specifičnom po tome što živi u većim samostanskim zajednicama. Crkvu je blagoslovio 1934. godine dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup, a prvu svetu misu istoga dana slavio je bl. Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup koadjutor, koji je 1943. i posvetio glavni oltar.
Čitav glavni oltar sagrađen je od mramornih i kamenitih ploča iz dalmatinskih i istarskih kamenoloma. Na glavnome oltaru najznačajnija je velika slika sv. Antuna, koji u lijevoj ruci drži Evanđelje, a desnom blagoslivlja puk. Slika je rad poznatoga hrvatskog umjetnika prof. Ljube Babića.
Fratri na Svetome Duhu brzo su uočili važnost i vrijednost pisane riječi, pa su zarana usmjerili svoju djelatnost i u tome smjeru. Među najznačajnijim izdanjima je mjesečnik »Glasnik sv. Antuna Padovanskog« (današnji »Veritas«), pokrenut 1962. godine, koji je prvi u Zagrebu – u godinama kada se Crkva počela pomlađivati na Drugome vatikanskom saboru – počeo buditi interes za vjerski život i njegovu obnovu. Mladi, koji su i danas vrlo aktivni u župi, pokreću pak 1976. list mladih »MI«, koji izlazi do danas. Zanimanje mladih za duh sv. Franje dokazuje i pokret poznat pod imenom Franjevačka mladež ili FRAMA. Spomenimo i to da se ta velika zagrebačka župa posebno ponosi posjetom Majke Terezije i o. Ante Gabrića 1978. godine.
Franjevci konventualci poznati su i po svome misijskome radu, pučkim misijama, koje su bile najintenzivnije u prvom desetljeću nakon Drugoga svjetskog rata, te po svome karitativnom radu. Dom sv. Antuna, karitativno-socijalni centar Provincije, otvoren je prije sedam godina, a njemu se nalazi velika pučka kuhinja i desetak sobica za siromašne studente. U sklopu župe već tri godine djeluje i Dom sv. Maksimilijana Kolbea, u kojem su smještene starije i nemoćne osobe.

Sandra-Viktorija Antić