Marinac: »To što tu sjedim ne znači da mi je glava sigurna«

ZAGREB, 4. prosinca - »Ja nisam razmišljao o pokajništvu jer nisam ni znao za tu formulaciju, ali sam se svakako odlučio da se neću braniti šutnjom. Ja se osjećam krivim za one stvari koje sam učinio, ali moje stavljanje u kontekst neke organizacije pa i zločinačke, za mene je dovoljno strašno i vidim da tu ne pripadam«, rekao je u ponedjeljak u nastavku suđenja »zločinačkoj organizaciji« u remetinečkom zatvoru svjedok pokajnik Tomislav Marinac.
»Ne bih držao štangu nekome tko je optužen za najteža djela, ja nisam kriv što imam saznanja o tome jer ih nikad nisam molio da pred menom pričaju. Nisam ni ja iznimka, živjelo se i čarobiralo kako se stiglo, ali zasigurno nisam taj koji bi sudjelovao u djelima za koje se oni terete, niti sam to podržavao. Opet kažem nisam neko nevinašce ali te stvari ne mogu prešutjeti«, nastavio je Marinac. Na upit kako se odlučio progovoriti Marinac je rekao da bi ionako došao trenutak kad bi pred ovim sudom morao nešto reći, a rekao bih »osjećam se krivim«.
Najkraće ne odobravam način i neka djela, mislim na ubojstva, bez obzira tko je je ubijen, kriminalac ili slučajni prolaznik. Da sam htio ubijati to bih radio u ratu. Sve mogu progutati, pa čak i drogu, ali ovakve stvari ne. Da sam se »talio« s njima pokrio bih se ušima i šutio. Ja sam se i dalje mrcvario, a oni su se bogatili. Nismo ni rodbina ni prijatelji i već sam naveo okolnosti kako sam došao među njih. Može se reći da je Tomislav Marinac kriminalac, mali ili veliki, ali tako veliki nisam.
Na pitanje tužiteljice Dunje Pavliček-Patak je li imao teškoća pri pristupu nadležnim organima o tome da je spreman govoriti, Marinac je rekao da je od početka znao da će se otvoriti prije ili kasnije, kao i da je bio svjestan kazne za to, »ni što tu sjedim nije mi glava sigurna«.
»Nije bilo lako doći do realizacije svog svjedočenja i prvu odvjetnicu koju sam imao (Višnja Drenški-Lasan op.a.) vidio sam da je dio instrumentarija i da je s ostalima. Kad sam dobio drugog odvjetnika Danka Drakulića ponovno sam shvatio da nisam ja prvi za njega i cijela ta farsa da šutim bi me odvela u još veću dubiozu. Pokušao sam doći do upravitelja Remetinca Ivana Damjanovića koji me u dva pokušaja odbio, no i za njega sam čuo da je njihov igrač. Novac može učiniti sve dok se nalaziš u pritvoru. Nakon što sam prebačen u Sisak uspio sam stupiti u kontakt sa sucem Damirom Kosom, koji me je savjetovao da otkažem punomoć dosadašnjem odvjetniku i uzmem novog što sam i učinio i nakon toga napokon stupio u kontakt s tužiteljstvom«, zaključio je svoj iskaz o pokajništvu Marinac.
Spomenuti odvjetnik Drakulić oštro se usprotivio takvom svjedočenju i zatražio da se taj dio iskaza izdvoji iz spisa.
Pokajnik Marinac u nastavku dokaznog postupka govorio je i o Zlatku Bagariću o kojem je bio informiran od Rajka Momčilovića-Ribe koji mu je rekao da su on i ostali prijatelji s Bagarićem. Također je iz tih razgovora čuo da su na Bagarićevom pogrebu bili braća Momčilović i Davor Zečević-Zec. A na upit je li mu poznato da je održana komemoracija nakon Bagarićevog pokopa, Marinac odgovara:
»Iz razgovora znam da je održana jedna u Intercontinentalu, za drugu nisam siguran, ali je vjerojatno bila na jahti Hrvoja Petrača. I tamo su bila spomenuta trojica te Ivica Petrović, Zoran Pripuz i Nikica Jelavić«.
Na stalne prigovore branitelja da tužiteljica Pavliček-Patak pitanjima instruira svjedoka, priključio se i odvjetnik Veljko Miljević zbog pitanja zna li svjedok išta o događaju u restoranu »Hipodrom«, između Vjeke Sliška i Hrvoja Petrača. Sudac Ratko Šćekić oduzeo je Miljeviću riječ, a Marinac je rekao da mu je o tome pričao Hrvoje Gašparinac i da je istu tu priču čuo i u gradu.
»Vjeko Sliško prišao je Hrvoju Petraču u restoranu 'Hipodrom' a s njim je sjedio njegov odvjetnik Damir Galetović i vlasnik restorana Žarko Peša te ga upitao: 'Zašto me hoćeš ubiti?'. Na to je Petrač odgovorio da to nije istina i da on nema veze s tim, a Sliško mu je na to rekao: 'Pa to su tvoji dečki'. To je bilo u 12. mjesecu 1999.«
O hijerarhiji u odnosu na poslove prodaje droge Marinac je rekao da je »Riba« naređivao svima. »I Velibor Momčilović-Lola i Zec mogli su izdavati naredbe oko droge, ali Davorin Sobjeslavski nikada. Sve je zapravo držao Rajko. On je odlučivao o nabavi, predaji i distribuciji, a ja nikada nisam odbio jer se nisam usudio, samo sam se usudio pomisliti.« nastavio je Marinac te dodao da su spomenuti prema Jelaviću i Pripuzu imali odnos strahopoštovanja.
»Bili su uvijek naoružani kad sam ja to imao prilike vidjeti i kad smo se nalazili u kafiću »Down Town« na Jarunu ili u »Staroj Knežiji« na Knežiji. Bilo je racija, no nikad kad sam ja bio ali sam iz razgovora s njima mogao zaključiti da su oni uvijek znali kada se sprema racija. Nisam točno vidio ali mislim da su oružje u kafiću »Down Town« odlagali u prostoriji za osoblje kraj zahoda, a u »Staroj Knežiji« prije preuređenja to su radili ispod sjedalica.« ispričao je Marinac. Na upit tužiteljice tko su vlasnici i u kakvim odnosima su bili s optuženicima, Marinac je rekao: »Vlasnik 'Knežije' je Dane Šiljković a 'Down Town' Hrvoje Petrač. Obojica su s njima bili u prijateljskim odnosima ali nije mi poznato je su li zabranjivali oružje u lokalu.«
Marinac je također naveo da mu je Riba jednom prilikom u garaži pokazao svoja dva pištolja i pri tome mu rekao: »Ima se sve što treba, rekao je da ima još i elektronike, pri čemu je mislio na detonatore za elektronsko opaljivanje«.
Nabrajajući poslove kojima su se bavili, automobile kojima su se vozili kao i o dobroj materijalnoj situiranosti optuženika koje je dobro poznavao Marinac je spomenuo da su išli na putovanja, na utrke Formule 1, na Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj kao i na meč Željka Mavrovića u Americi. »Rajko i Zec planirali su i nešto sa apartmanima na moru. Naime, Zec mi je sam rekao da su uvalio u finije poslove sa nekretninama, sa Zvonimirom Dumančićem-Dokom koji je bio majstor za tu vrstu poslova, a planiralo se i otvaranje još jedne ili dvije mjenjačnice, potom štedno-kreditne zadruge a na kraju i banke«, zaključio je Marinac.

Vedrana Bobinac