|
Reichstag - simbol suvremene Njemačke
Dovršen po nacrtima frankfurtskog arhitekta Paula Wallota 1894., Reichstag je u posljednjem stoljeću proživio i preživio sve što su podnosili i Nijemci nakon utemeljenja Drugog Reicha pod carom Wilhemom II.
Ovdje sam se igrao kao dijete. Zgrada je bila izgorjela i bombardirana i nikad nismo vjerovali da će ponovno zasjati starim sjajem - prisjeća se Egon Kraus, jedan od dvadeset tisuća Nijemaca koji su proteklih dana strpljivo čekali red kako bi razgledali obnovljenu zgradu Reichstaga u Berlinu. Reichstag je nakon četverogodišnjih građevinskih radova formalno otvoren u ponedjeljak, svečanom sjednicom njemačkog parlamenta čime je - zasad samo simbolično, a uistinu tek u rujnu - označen prijelaz njemačke vlade iz poslijeratnog glavnog grada u prijeratnu metropolu. Za Egona Krausa upravo je impozantna zgrada Reichstaga jedino pravo mjesto za njemački parlament.
Takvo je stajalište razumljivo s obzirom da njemački Reichstag odražava turbulentnu povijest države i naroda. Dovršen po nacrtima frankfurtskog arhitekta Paula Wallota 1894., Reichstag je u posljednjem stoljeću proživio i preživio sve što su podnosili i Nijemci nakon utemeljenja Drugog Reicha pod carom Wilhemom II.: pruski militarizam i vojni poraz u Prvom svjetskom ratu, revoluciju, proglašenje Weimarske republike i početak strahovlade Adolfa Hitlera, koji je 1933. u Reichstagu prisegnuo kao kancelar Trećeg Reicha; strašni požar iste godine, zbog kojeg je okrivljen i pogubljen nizozemski komunist Marinus van der Lubbe, savezničko bombardiranje i ruski ulazak u grad, te na posljetku i podjelu Njemačke između zapadnih pobjednika i Sovjetskog Saveza. Tijekom Drugog svjetskog rata, požarom neoštećeni dijelovi zagrade služili su u najraznovrsnije svrhe, između ostalog i kao rodilište, a u prvim poslijeratnim godinama gladi i blokade zapadnog dijela grada, stanovnici Berlina su na travnjacima sadili krumpir i drugo povrće.
U nadi da će jednog dana u Reichstagu zasjedati parlament ujedinjene i demokratske zemlje, još sredinom pedesetih godina vlasti zapadne Njemačke odobravaju obnavljanje zgrade koje je 1972. priveo kraju Paul Baumgarten.
I doista, upravo je na stubama Reicstaga u listopadu 1990. kancelar Helmut Kohl proglasio dvije Njemačke jednom zemljom. Međutim, prije nego što će se u povijesnoj zgradi okupiti novi parlament, raspisan je međunarodni natječaj za drugu rekonstrukciju zgrade u poslijeratnom razdoblju, a najboljim prijedlogom proglašen je projekt sir Normana Fostera, koji je opsežnim građevinskim radovima vrijednim 603 milijuna DEM i pretvoren u stvarnost.
Njegovim nacrtima dominira osvijetljena kupola, kojom je Foster zamijenio bombardiranjem uništenu kupolu Paula Wallota. Nova kupola, u čiju je konstrukciju utrošeno 800 tona čelika i 3000 četvornih metara stakla, izniknula je na mjestu kamenog originala, koji je, oslonjen na četiri tornja koji predstavljaju Bavarsku, Sasku, Prusiju i Württemberg, simbolizirala moć carstva.
Svoju ideju, koju su mnogi smatrali čistim kičem, Sir Norman je objasnio željom da čelikom i staklom na simboličan način predstavi svjetlost i transparentnost suvremene Njemačke.
Foster je sukladno tomu preuredio i unutrašnjost zgrade pa su pregrade i zidovi, izgrađeni tijekom rata i prve rekonstrukcije, nestali stvarajući svijetle prostore kojima dominiraju umjetnička djela s djelima suvremenih umjetnika ne samo iz Njemačke, nego i iz Rusije, Francuske i Sjedinjenih Država, čime su u novoj zgradi parlamenta zastupljene i tri okupacijske sile koje su odigrale važnu ulogu u novijoj njemačkoj povijesti. Četvrta, Velika Britanija, predstavljena je arhitektonskim doprinosom sir Normana Fostera.
Svojevrstan podsjetnik na prošla vremena je i grafit koji su 1945. na izgorjelim zidovima zgrade slavodobitno napisali ruski vojnici: »Bili smo ovdje na dan pobjede«. (J. Š.) POVRATAK NA VRH STRANICE • POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
Je li Rusija ponižena?
Eksplozija pred američkim i britanskim konzulatima u Ekatarininburgu / Rusi smatraju da je NATO prešao »crvenu crtu« na Balkanu / Rusi uvjereni da je NATO već donio odluku da silom djeluje na Balkanu
MOSKVA, 24. travnja (Od Vjesnikova dopisnika) - U dvomilijunskom Ekatrininburgu na Uralu došlo je u subotu rano ujutro do eksplozije ispred zgrade u kojoj su smješteni generalni konzulati SAD i Velike Britanije. Eksploziv je bio podmetnut pokraj parkiranog automobila a kako u velikoj zgradi na kojoj su popucala sva stakla ima svoje prostorije i nekoliko komercijalnih tvrtki istraga tvrdi da teroristički akt ne treba povezivati s napadima NATO-a na Jugoslaviju. Isto je mišljenje novinarima iznio je američki generalni konzul u Ekatarinburgu.
No, bez obzira na to nesporno je da antinatovsko raspoloženje širom Rusije raste. Prema posljednjem ispitivanju javnog mišljenja čak 90 posto ruskog stanovništva osuđuje zračne udare NATO-a po Jugoslaviji. Istovremeno 70 posto Rusa drži da vojna akcija NATO-a na Balkanu predstavlja izravnu opasnost za sigurnost Rusije i odobrava odluku kremaljskog rukovodstva koje demonstrativno nije poslalo svog predstavnika u Washington na jubilarnu proslavu Sjevernoatlantskog saveza.
Ne samo u narodu već i među vodećim ruskim političarima raste i sumnja da nakon Jugoslavije Washington i NATO svoju dominaciju planiraju demonstrirati i bliže Moskvi, na primjer na Kavkazu. To uvjerenje osobito se rasprostranilo pošto je početkom tjedna Madeleine Albright izjavila da Amerika mora kontrolirati procese na prostranstu bivšeg SSSR-a. Još veće ogorčenje izazvala je u Moskvi njena izjava da Washington mora »stvoriti čvrstu osnovu za primanje u NATO Latvije, Litve i Estonije«.
U Moskvi se podsjeća da je prije dvije godine prilikom potpisivanja sporazuma između Rusije i NATO-a u Parizu kremaljsko vodstvo upozorilo zapadne partnere da su te tri baltičke države »crvena crtu« koju NATO ne smije prijeći. Moskovski vanjskopolitički komentatori zaključuju da iako baltičke države još jedno vrijeme neće biti primljene u NATO, prijeđena je »crvena crtu« na Balkanu i Jugoslaviji koju želi staviti pod svoj vojni protektorat.
Vojnu intervenciju protiv Jugoslavije i javne planove za daljnje širenje NATO-a za Moskvu je samo dokaz da je Sjevernoatlantski savez instrument uz pomoć kojega SAD žele provesti svoju koncepciju stvaranje jednopolarnog svijeta u kojem će Amerika voditi glavnu riječ. Do takvog zaključka dolazi se i zbog toga što Washington i London ignoriraju ruski mirovni plan za Kosovo. Viktor Černomirdin namjeravao je u nedjelju doći u Washington i informirati lidere NATO-a o rezultatima svojih pregovora s Miloševićem, ali nakon što je Černomirdinu preko glasnogovornika britanskog premijera Bleira poručeno da ne dolazi »u ovom trenutku« u Washington ta je poruka doživljena u Moskvi kao uvreda i poniženje Rusije. »Zapad je spreman primiti Moskvu jedino kao posrednika koji će natjerati Miloševića da prihvati sve uvjete koje mu diktira NATO« zaključila je u subotu Nezavisimaja gazeta. Naglašavajući da NATO-u nije potrebna diplomacija, posebno ne ruska, jer je već čvrsto donijeta odluka da na Balkanu djeluje silom i do kraja.
>
Bogoljub Lacmanović POVRATAK NA VRH STRANICE • POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
Kohl - posrednik u Moskvi?
BONN, 24. travnja ( Od Vjesnikova dopisnika) - Bivši njemački kancelar Helmut Kohl ponovno je na svjetskoj političkoj pozornici, ovaj puta kao posrednik njemačke vlade za specijalne misije u Moskvi!? Naime, nakon što je u Sjedinjenim Državama dobio uglednu nagradu za mir i nakon što je proglašen za državnika stoljeća, pretpostavlja se da bi se ovaj ugledni njemački političar (sada samo zastupnik u Bundestagu) mogao uključiti u bonnske diplomatske inicijative prema Moskvi. Naime, u dijelu njemačke političke elite smatra se da državnik s takvim kredibilitetom može i sada koristiti Njemačkoj, poglavito kad se zna da je Kohl »persona gratissima« ne samo u Washingtonu, nego i u Moskvi. I prije američkih priznanja neki su Kohla predlagali za političko posredovanje s njegovim prijateljem, ruskim predsjednikom Borisom Jelcinom, jer se i vladajuće i oprbene stranke slažu da treba računati s ruskim utjecajem na Beograd. Iz vrhova Kohlove CDU poručeno je da je bivši kancelar spreman za takvu misiju, no ne zna se je li već razgovarano o tome.
U medijima nije prošlo nezapaženo da se ministar obrane Rudof Scharping više puta svajetovao s Kohlom u vezi s ulogom njemačkog Bundeswehera u ratu na Balkanu. Neki su to protumačili kao pripremanje terena za veliku koaliciju, jer su očita duboka neslaganja između vladajuće SPD i Zelenih oko daljnjeg nastavka zračnih napada na srpske vojnostrateške ciljeve.
Osim bivšeg kancelara, u rasprave o novoj ulozi Bundeswehra uključio se i bivši njemački predsjednik Richard von Weizsäcker, koji je predložo ministru Scharpingu osnivanje posebne komisije od bivših vojnika i političara, koja bi se pozabavila tim problemom.
Rat je uznemirio njemački javnost, poglavti starije. Premda zračnu intervenciju NATO-a podržava 54 posto Nijemaca, zbog povijesnih ratnih trauma prisutan je strah od budućih koraka, zbog čega bi, da su izbori odražani ove subote, 43 posto građana glasovalo za CDU/ CSU, a 36 posto za SPD. Istovremeno čak 85 posto Nijemaca vjeruje da ministar vanjskih poslova Joschka Fischer neće dobiti potporu za nastavak zračnih napada od vlastite stranke na izvanrednom kongresu 13. svibnja.
U takvim okolnostima, i uz sav respeket spram starom kancelaru, teško je očekivati da će biti Kohlu data šansa za povratak na međunarodnu političku scenu. Neki komentatori, međutim, upozoravaju da se u kriznoj situaciji ne treba osvrtati na to kako bi se mogla nova uloga bivšeg kancelara odraziti na stranačke interese, nego koliku to korist donosi državnim interesima i miru u Europi. Uostalom, takve uloge SAD dodjeljuju u kriznim situacijama bivšim američkim predsjednicima.
Branko Madunić POVRATAK NA VRH STRANICE • POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
|
