NATO uvodi naftni embargo protiv Srbije
Istovremeno ruski ministar vanjskih poslova Ivanov
izjavljuje da će Rusija i dalje opskrbljivati Beograd naftom. Šefovi država i vlada
okupljeni na NATO-ovom summitu potpisali su »Washingtonsku deklaraciju«, kojom ističu
da NATO ostaje otvoren za sve nove europske demokracije
WASHINGTON / BRUXELLES / BEOGRAD,
24. travnja - Zemlje članice NATO-a u petak su odlučile nametnuti
embargo na isporuku nafte i naftnih prerađevina Jugoslaviji, a razmišljaju i o mogućoj
pomorskoj blokadi kako bi se spriječilo da Beograd nabavi taj »ratni materijal« negdje
drugdje. »Saveznici su prihvatili dodatne mjere kako bi se izvršio novi pritisak na
beogradski režim. One uključuju pojačanu provedbu gospodarskih sankcija i embargo na
naftne proizvode«, stoji u zajedničkoj izjavi 19 šefova država ili vlada članica
NATO-a, prihvaćenoj na summitu u Washingtonu.
U izjavi se ne navodi formalno da će pomorska blokada biti uvedena. Tekst izjave je
kompromis između suprotstavljenih stavova Francuske, koja je rekla da bi pomorska blokada
protiv Jugoslavije bila kršenje međunarodnih zakona, i SAD, koje su željele uvesti
potpunu blokadu Jugoslavije.
Istovremeno je ruski ministar vanjskih poslova Ivanov nakon posjete Kairu izjavio da će
Rusija i dalje opskrbljivati naftom Beograd. »Mi ne smijemo ništa poduzimati što bi
nanijelo dodatne patnje jugoslavenskom narodu, a u okviru naših međunarodnih nastojanja
opskrbljujemo naftom Beograd«, rekao je Ivanov.
Šefovi država i vlada okupljeni na NATO-ovom summitu potpisali su »Washingtonsku
deklaraciju«, kojom ističu odlučnost da ostvare trajni mir, sigurnost i slobodu u
Europi i Sjevernoj Americi. Ciljevi koje je NATO zacrtao za iduće tisućljeće podudarni
su s onima potpisanima Sjevernoatlantskim sporazumom prije točno 50 godina u Washingtonu.
Sudbina Sjeverne Amerike neodvojiva je od europske te Savez ostaje otvoren za sve nove
europske demokracije koje su dorasle članstvu u NATO-u, ističe se u »Washingtonskoj
deklaraciji«. NATO je bit i potporanj zajednice koja dijeli iste vrijednosti i
odgovornosti. Saveznici će sa svojim partnerima, uključujući Rusiju i Ukrajinu,
razvijati suradnju kako bi prevladali podjele iz hladnoga rata, nastavili su predstavnici
država članica NATO-a u zajedničkoj deklaraciji. Odlučnost da se suprotstave onima
koji ugrožavaju mir, ljudska prava jedna je od misija NATO-a za iduće stoljeće. Savez
će se ubuduće djelotvorno suočavati s novim izazovima i time samo ojačati
euroatlantsku sigurnost i stabilnost. U idućem stoljeću sjevernoatlantski savez nastavit
će braniti svoje narode, teritorij i slobodu utemeljenu na demokraciji, ljudskim pravima
i vladavini prava, suglasili su se šefovi 19 država u »Washingtonskoj deklaraciji«.
Oni se sastaju i u subotu kako bi raspravljali o situaciji na Kosovu te o drugim koracima
saveza protiv Miloševićeva režima u Beogradu.
Pentagon je u petak najavio da će na Balkan poslati dodatnu opremu i više od 2000
vojnika, kako bi se poduprla postrojba borbenih helikoptera tipa Apache, koja se nalazi u
sastavu NATO snaga u Albaniji.
Glasnogovornik Pentagona Bryan Whitman rekao je da se dodatno topništvo i projektili, te
oklopna vozila, šalju na zahtjev vrhovnog zapovjednika NATO-a generala Wesleya Clarka,
kao potpora za 24 Apachea na terenu u Albaniji. Whitman je rekao da je američki ministar
obrane William Cohen odobrio slanje dodatnih snaga i opreme, koja uključuje i projektile
koji bi mogli biti upotrijebljeni za uništavanje jugoslavenske obrane, čime se umanjuje
prijetnja helikopterima Apache.
Dodatne snage, koje će u Albaniju stići iz američkih i europskih baza, povećat će
broj vojnika koji štite helikoptersku postrojbu na više od 5300.
NATO je u subotu objavio kako su tijekom noći s petka na subotu, 31. dana zračnih udara
na SRJ, napadnuti jugoslavenski vojni ciljevi. NATO-vi zrakoplovi napali su jedan pokretni
radar, most, položaj na kojem je jedna raketa zemlja-zrak, uzletište te položaje
topništva. Svi su se zrakoplovi vratili u svoje baze tijekom protekla 24 sata, rekao je
dužnosnik u sjedištu NATO-a u Bruxellesu, koji je odbio govoriti o pojedinostima, dok su
srbijanski mediji javili o napadima na Novi Sad i Niš.
Snage NATO zrakoplovstva bombardirale su u noći na subotu područja više gradova u
Srbiji, a najviše udara pretrpio je Niš, u čijoj okolini je eksplodiralo 26 projektila,
objavili su beogradski mediji. Na području Beograda tijekom noći bilo je mirno, a
prestanak zračne opasnosti označen je ujutro. U središtu Beograda u subotu oko 10,30
odjeknula je snažna detonacija, nakon čega je oglašena zračna opasnost. Gradski centar
za obavješćivanje priopćio je da je detonaciju izazvalo probijanje zvučnog zida. Ubrzo
nakon toga oglašen je kraj zračne opasnosti.
U Nišu je pričinjena velika materijalna šteta na civilnim objektima u blizini Mašinske
industrije Niš (MIN), javila je agencija Beta dodajući da je oštećen vodovod u dijelu
grada i da je srušen jedan električni stup.
U Novom Sadu sedmi put je bombardirana Rafinerija nafte iz čijeg pravca se i u subotu
vidio plamen i dim. Dva spremnika nafte bila su u plamenu, a ponovno je gađan i
željeznički i cestovni tzv. Žeželjev most. Nekoliko eksplozija čulo se i iz pravca
Fruške Gore.
Cesta Kraljevo-Raška zatrpana je kod mjesta Bogutovac kada se dio brda od eksplozije
projektila srušio na put. Zrakoplovstvo NATO-a gađalo je i željeznički most kod tog
mjesta u dolini Ibra, tako da se promet odvija samo jednom trakom. Oko 20 eksplozija čulo
se tijekom noći u okolini Novog Pazara, ali za sada nema podataka o posljedicama tog
bombardiranja.
Radio Beograd je javio da je protuzračna obrana VJ učinkovito odgovorila na napade na
području Novog Sada, Kraljeva i Niša te je navodno oborila dvije rakete NATO-a, a Studio
B prenio je Tanjugovu informaciju da je na Kosovu srušen jedan zrakoplov NATO-a.
Metom napada NATO-a bilo je i područje Prištine. NATO-vi zrakoplovi ispalili su deset
projektila na područje Prištine u subotu između 9,00 i 9,30 sati, javila je
jugoslavenska novinska agencija Tanjug. Gađani su četvrt Grmija, zračna luka Slatina,
rudnik ugljena Belaćevac, selo Pomazatin i planina Goleš, precizirala je agencija.
NATO-vi zrakoplovi nisu djelovali u Prištini tijekom noći na subotu.
Pod ruševinama zgrade srpske televizije RTS, uništene u NATO-vom napadu u noći na
petak, ima još živih koji komuniciraju sa spasiocima putem prijenosnih telefona, izjavio
je u subotu za France Presse jedan novinar RTS-a.
Ministar vanjskih poslova SRJ Živadin Jovanović pozvao je glavnog tajnika UN Kofija
Annana da u okviru svojih nadležnosti hitno poduzme mjere za obustavu napada NATO na SRJ,
javila je u subotu Radiotelevizija Srbije. U Jovanovićevom pismu se ističe da bi
obustava agresije spriječila još teže ekološke posljedice u široj regiji Europe i
Sredozemlja, zbog zaštite ljudi.
Više tisuća osoba, mahom studenata, prosvjedovalo je u subotu ujutro u Genovi i Milanu
»protiv rata« na Kosovu, doznaje se iz policijskih izvora. U Genovi je bez izgreda
prosvjedovalo oko 1.500 osoba, dok su u Milanu prosvjednici bacali dimne bombe na
američki konzulat koji su štitile snage reda. U oba grada brojni prosvjednici istaknuli
su na odjeću mete kakve nose i prosvjednici u Beogradu izvikujući parole protiv NATO-a i
talijanske vlade. Prosvjedi su organizirani na poziv brojnih mirotvornih udruga i stranke
talijanske Komunističke obnove.
Ratna šteta u Beogradu od posljedica jednomjesečnih zračnih napada NATO snaga, po
gruboj procjeni iznosi između 15 i 20 milijardi dolara. To je za beogradski dnevnik Danas
izjavio predsjednik Komisije za procjenu ratne štete Miodrag Janić. On je rekao da se u
procjenama ratne štete evidentiraju i izgubljena radna mjesta, plaće, izgubljeni porezi
i doprinosi. Po njegovim riječima najviše je stradala općina Rakovica gdje je uz ostalo
potpuno uništena tvornica motora »21. maj«. Janić je također iznio podatak da zgrada
poslovnog centra »Ušće« na Novom Beogradu, koja je nedavno pogođena bombama, vrijedi
70 do 80 milijuna maraka. Iznijet je i podatak da je vrijednost jednog mosta najmanje 50
do 80 milijuna maraka. (R. I.)
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
NATO:
Moramo pobijediti!
Kopnena opcija za Kosovo sve vjerojatnija, ali traži
političku suglasnost svih 19 članica / Kosovo se može etnički očistiti prije
donošenja odluke o invaziji
WASHINGTON, 24. travnja (Od
Vjesnikove izvjestiteljice) - »Moramo pobijediti«, krilatica je koju su
proteklih dana isticali redom sudionici NATO-ova summita u Washingtonu. Te se riječi
dakako odnose na NATO-ve zračne udare po SRJ koji su zapravo dominirali visokim skupom u
Washingtonu proteklog vikenda. Jedinstvo 19 država članica Saveza te odlučnost da idu
do kraja jamstvo su, prema riječima glavnog tajnika NATO-a Javiera Solane, za sigurnu
pobjedu nad Miloševićevim režimom. »Mi pobjeđujemo, a Milošević gubi«, rekao je
novinarima i voditelj zračnih operacija nad SRJ američki general Wesley Clark. Iako
stalno ističe da je cilj zračnih udara potkopati beogradski vojni stroj, broj uništenih
tenkova, topničkih oruđa i oružja ne upućuje na velike gubitke jugoslavenske vojske.
Pet srpskih tenkova uništenih primjerice u petak nisu osobit učinak zračnih udara,
upozorio je novinar generala Clarka. Ne treba se slijepo držati statistike, jer su
učinci udara znatno širi i dublji nego li se to dade zaključiti iz golih brojeva,
zaključio je Clark. I još jednom dodao da za saveznike nema svetih krava na srbijanskom
tlu. Drugim riječima, sve točke srpskog režima legitimni su vojni ciljevi.
»Mi ćemo pobijediti!«, ustvrdio je i Samuel Berger, savjetnik predsjednika Clintona za
nacionalnu sigurnost. Kako? Zračnim udarima, zasad, koji će se dodatno pojačati, dodao
je Berger. General Clark i njegovi suradnici se nadaju da će svakim novim udarom iz zraka
konačno slomiti Miloševića. Nema međutim jamstva da će se to i dogoditi, izjavio je
sam Clark u krugu visokih diplomata. Kopnena opcija za Kosovo je očigledno sve više na
vidiku. Iako je 19-orica nisu formalno odobrili, zahvaljujući prije svega nekih europskih
saveznika, NATO-v glasnogovornik proteklih dana u Washingtonu otvara vrata akciji kopnenih
trupa. Pitanje je to političke odluke, rekao je Jamie Shea. Procedura za takava korak u
NATO-u je prilično složena. Za kopnenu je opciju potrebna suglasnost svih 19 država.
Nakon toga na razini vojnih stručnjaka valja odlučiti koje će članice pridonijet
kopnenim snagama a onda pristupiti izradi preciznog plana invazije na Kosovo. U najboljem
bi slučaju za kopnenu opciju trebalo 6 do 8 tjedana procjenjuju američki dužnosnici.
Vrijeme međutim radi za Miloševića. Kosovo se može potpuno etnički očistiti vrlo
brzo, daleko prije odluke o invaziji na Kosovo, struhuju ovdašnji analitičari. Da li bi
to onda bila pobjeda saveznika?
Pojedini američki senatori i umirovljeni vojni dužnosnici oštro se protive retorici
pobjede pod svaku cijenu. To ih podsjeća na doba vijetnamskoga rata. Smanjiti očekivanja
ali i ulog, njihova je preporuka. Umjesto invazije, na Kosovu je moguće međurješenje -
slanje međunarodnih sigurnosnih snaga koje bi štitile autonomiju te pokrajine. Zato bi
bila potrebna kakva-takva suglasnost Slobodana Miloševića, a poželjan je i mandat UN-a.
Samuel Berger međutim nije uspio objasniti kakvu vrstu suglasnosti od Miloševića
očekuju. Predviđa li za Kosovo neku vrst UNPROFOR-a 2? Nipošto tvrdi Berger jer se
UNPROFOR 1 pokazao neučinkovitim te američki vojnici ne bi služili pod takvim mandatom.
Neka vrst Marshallova plana za Balkan je dugoročno političko-ekonomska opcija koja se
proteklih dana također mogla čuti u Washingtonu. Promovirala ju je državna tajnica
Madeleine Albrigh ali bez posebnih pojedinosti o tome što i kako postići tim planom. Da
umiri savjest, NATO se u Washintonu u međuvremenu odlučio na polukorak - temeljitu
blokadu dopreme nafte vojsci SRJ po načelu 'obiđi i pretraži'.
Vinka Drezga
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
D'Alema
ukorio Dinija
RIM, 24. travnja (Od Vjesnikova
dopisnika) - Talijanski ministar vanjskih poslova Lamberto Dini osudio je
bombardiranje Radiotelevizije Srbije, a predsjednik talijanske vlade Massimo D'Alema
očitao mu je nedugo zatim bukvicu pred svim novinarima: »U ovakvim situacijama zadaća
je političara da ustanove obveze i granice preko kojih se ne smije ići, a nije na
političarima da diskutiraju o svakoj pojedinoj meti bombardiranja«.
Dini je, sjedeći u prvom redu, šutke je to otrpio, ali ostaje činjenica da je razlika u
ocjenjivanju nazočna ne samo u talijanskoj vladi, nego upravo između premijera i šefa
diplomacije, što ne pridonosi vjerodostojnosti Italije u krilu Atlantskog saveza.
To krzmanje ovisi i o krzmanju javnog mnijenja, gdje se svakodnevno bilježe različiti
rezultati anketiranja glede bombardiranja Srbije. Posljednja anketa - koju je u subotu
objavila rimska la Repubblica - tvrdi da je u Italiji po 47 posto za, odnosno protiv
bombardiranja (ostali ne znaju). Po istom izvoru od Italije su, u toj anketi, sklonije
bombardiranju redom: Hrvatska (82:7), Velika Britanija (68:23), SAD (68:27), Njemačka
(57:36), Francuska (54:34), Mađarska (48:41), a nesklonije su Ukrajina (4:89) i Rusija
(2:94).
Ključ u osciliranju javnog mnijenja su žrtve među civilima. Sklonost bombardiranju u
Italiji pada kad se na televiziji pokažu scene civilnih žrtava, a raste kad se pokažu
prognanici s Kosova, satelitski snimci masovnih grobnica, svjedočenja preživjelih
žrtava... Upravo ta moć koju vuzualna komunikacija ima na javno mnijenje objašnjava i
potrebu da se mediji - a osobito režimski - tretiraju kao vojni ciljevi.
U Italiji netko to prihvaća a netko odbija, netko smatra da civilne žrtve a priori
kompromitiraju vojnu akciju, a drugi ih smatraju neizbježnim dankom u sprečavanju većeg
zla.
»I jedna žrtva je previše, ali uzevši u obzir da je posrijedi rat, broj civilnih
žrtava je nesumnjivo ograničen u usporedbi s razmjerima zračnih napada. To svjedoči da
s NATO-ve strane ne samo ne žele pogađati civile, nego uvelike paze da ih ne pogode.
Očita je i javnost tog djelovanja: kada se dogode incidenti, njih se prizna, obznani i
dokumentira. Vjerujem da se tako moraju ponašati vojne snage demokratskih zemalja«,
rekao je D'Alema. To nije samo osuda Miloševićeve, nego i svake propagande koja
krivotvori podatke.
Nije zanemariva činjenica da je nositelj takva gledišta u Italiji postkomunistički
vođa. Dok krajnja fašistička desnica plakatima izrazito podržava Srbiju, i dok se
takvoj Srbiji bliži dio etatističkih komunista i zelenih - s druge se formira skupina
koja zastupa ne politiku apsolutnog dobra (jer je smatra utopijskom, pa i
kontraproduktivnom) nego manjeg zla (pa i bombe vidi kao manje zlo od genocida).
Tek za kasnije razdoblje, nakon kirurške intervencije ostaje pitanje zašto se nije
primijenilo osnovno načelo svake medicine: bolje spriječiti nego liječiti? Civilne
žrtve, koje treba žaliti i u Srbiji kao i bilo gdje drugdje, bile bi podnošljivije kad
bi se barem iz njih izvukla pouka za ubuduće. U Italiji, čini se, takvo razmišljanje
uzima maha. Ali uzimalo je maha i za bosanskohercegovačkih masakara - pa je svejedno u
međuvremenu palo u zaborav.
Inoslav Bešker
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
Habsburg:
Albance treba naoružati
BUDIMPEŠTA, 24. travnja
- NATO ne treba slati svoje snage na Kosovo, nego naoružati albansku gerilu, izjavio je
za najtiražniji mađarski dnevni list Nepszabadsag od subote zastupnik u Europskom
parlamentu Otto von Habsburg ocijenjujući da će balkanska kriza ubrzati širenje EU-a na
istok. Akcija kopnenih snaga NATO-a na Kosovu pokazala bi se neuspjelom, ocjenjuje
Habsburg, koji se nalazi u privatnoj posjeti Budimpešti. Zapad bi trebao isporukama
oružja pomoći oslobodilačku borbu kosovskih Albanaca, smatra Habsburg, podsjećajući
da je i preokret u hrvatsko-srpskom sukobu nastao nakon što je Zagrebu ukinut embargo na
uvoz oružja.
Otto von Habsburg ističe kako i Albanci imaju pravo na samoodređenje te da diktatura
Slobodana Miloševića ne može imati drugi rezultat nego gubljenje Kosova. Prema njegovu
mišljenju umjesto Marshallovog plana za Balkan, njemačkog kancelara Gerharda Schrödera,
pojedine bi zemlje trebale potpomagati konkretne infrastrukturne programe. On smatra kako
će biti teško uvjeriti zapadne vlade i javno mnijenje u svrsishodnost takve akcije i
potrebu materijalnih davanja, posebice zbog činjenice da je Rusiji upućena pomoć od
više milijardi dolara netragom nestala.
U svezi uloge Moskve na Balkanu, Otto Habsbrug ističe da je ruska politika i u carsko
vrijeme i u sovjetskom sustavu, a i danas, imala jedino za cilj stići do Bospora.
Habsburg smatra da se s Miloševićem, slično kao i sa Saddamom Husseinom, ne mogu
sklopiti dugoročni sporazumi i tvrdi da balkanska kriza neće usporiti, nego naprotiv
ubrzati širenje EU-a na istok. »Ne mogu govoriti o vremenskih okvirima, ali smatram da
svaki zapadnoeuropski političar koji realno razmišlja u ubrzanju prijema novih članica
vidi mogućnost za očuvanje stabilnosti istočne i srednje Europe« - rekao je za
subotnji Nepszabadsag zastupnik u Europskom parlamentu Otto von Habsburg. (Hina)
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
Vodstvo
kosovskih Albanaca posvađano i ideološki podijeljeno
Sve više je glasova koji vrlo upitno gledaju i na
(ne)djelovanje Hashima Thaqija, odnosno na njegovo vođenje sada već 15-ak tisuća
albanskih dragovoljaca u borbi koja uopće nema jasno precizirane ciljeve. Je li se stara
garnitura kosovskih albanskih lidera suočila sa situacijom koja je prekoračila njihove
mogućnosti, i je li rat na Kosovu izbacio na površinu nove ljude - ratnike u punom
smislu te riječi?
TIRANA, 24. travnja
- Bujar Bukoshi, bivši predsjednik Vlade Kosova u egzilu, ponovno pokušava vratiti
izgubljenu poziciju! Nemalu buru izazvao je njegov kratak boravak u Tirani, točnije
njegova izjava da će se »vrlo skoro predstavnici cjelokupnog spektra kosovskih
političkih čelnika okupiti u glavnom gradu Albanije, gdje će se pokušati izbrisati
postojeći nesporazumi i izaći s jedinstvenim stavom glede pogoršavanja kosovske
krize«. Bukoshi je tako najavio da će za isti stol sjesti predstavnici OVK i Ujedinjenog
demokratskog pokreta Kosova, dvije najjače albanske političke grupacije, koje su zajedno
s predstavnicima Demokratske lige Kosova Ibrahima Rugove na pregovorima u Rambouilletu
dogovorili osnivanje nove privremene kosovske vlade predvođene političkim predstavnikom
OVK, Hashimom Taqijem. On smatra da bi se na tome sastanku trebao postići dogovor o nekim
izmjenama u sastavu Vlade koja je, podsjetimo, osnovana bez predstavnika Rugovine stranke.
Međutim, Bukoshijeva ideja je u Albaniji primljena, u najmanju ruku, mlako. Prec Zogaj,
glavni tajnik Demokratske alijanse (DA), koja je u koalicijskoj »petorici« Vlade
Republike Albanije, te savjetnik predsjednika Rexhepa Meidanija, odgovorio je za Vjesnik
protupitanjima Bujaru Bukoshiju - »Gdje će to on organizirati sastanak? Gdje će
pronaći Hashima Taqija? Gdje ćemo naći sve one predstavnike OVK, kao i ostale ministre
u Vladi Kosova, te nezavisne intelektualce? Zna li možda Bukoshi da su oni na Kosovu, u
potpunom okruženju!!!«
Skender Gjinushi, glasnogovornik albanske skupštine i predsjednik Socijaldemokratske
stranke, smatra, pak, da je nedavno osnivanje Vlade Kosova bilo potpuno logično, jer
»poslije osnivanja kosovske skupštine i izbora Rugove za predsjednika Kosova, jedino je
nedostajala Vlada Kosova«.
»Međutim«, nastavlja Gjinushi, »razvoj događaja na terenu omogućio je
Oslobodilačkoj vojsci Kosova da se intenzivnije uključi u cijeli proces, a ona je sada
prepoznata, čak i od međunarodne zajednice, kao vojni, ali i politički čimbenik
kosovskih Albanaca. Uostalom, potvrda tomu je njihova nazočnost na pregovorima u
Rambouilletu.« Gjinushi smatra da potpora koju Republika Albanija pruža »novoosnovanoj
Vladi Republike Kosovo, ne znači da je Rugova izopćen«.
»Naprotiv«, zaključuje Gjinushi, »Rugova je u ovome trenutku u potpunosti izoliran od
mogućnosti aktivnog bavljenja politikom. A Vlada Kosova, ponavljam, osnovana na temelju
sporazuma u Rambouilletu, predstavlja ono što, vjerojatno, hoće Bukoshi - jedinstveni
albanski otpor srpskoj agresiji.«
Za razliku od albanskih političara, koji svojom spremnošću za razgovor na temu kosovske
krize na neki način u međunarodnoj zajednici egzistiraju kao glasnogovornici kosovskih
Albanaca, kosovski političari koji su se godinama »borili« za ono što će, izgleda,
postati realnost, danas kao da izbjegavaju bilo kakvo medijsko eksponiranje. U Tirani smo
bezuspješno pokušavali stupiti u kontakt s Rexhepom Qosjom, jednim od najvećih
kosovskih ideologa, no, on se u potpunosti povukao iz javnog života »zbog zdravstvenih
problema«.
Neki to pokušavaju objasniti tako da se sva stara garnitura kosovskih albanskih lidera
suočila sa situacijom koja je prekoračila njihove mogućnosti, te da je rat na Kosovu
izbacio na površinu nove ljude - ratnike u punom smislu te riječi.
S druge strane, sve više je glasova koji vrlo upitno gledaju i na (ne)djelovanje Hashima
Thaqija, odnosno na njegovo vođenje sada već 15-ak tisuća albanskih dragovoljaca u
borbi koja uopće nema jasno precizirane ciljeve.
Ako se »dragovoljno« izgnanstvo iz javnog života bivših čelnika kosovskih Albanaca
doživljava kao njihov politički poraz - stranke su im raspuštene a narod raspršen,
onda Thaqijeva politička apstinencija može značiti, smatraju neki analitičari
tamošnjih zbivanja, da ni on nije dorastao zadaći koju obavlja ili, pak, da ga Zapad ne
prihvaća. Dokaz mogućnosti takvih tvrdnji Thaqijevi kritičari nalaze u upornom NATO-vom
ignoriranju OVK, tj. u izbjegavanju naoružavanja albanskih gerilskih postrojbi koje se
katkad nastoje prikazati i lenjinističko-marksističkima, odnosno »enveristima«.
Bujar Bukoshi iz svoje bonske perspektive, međutim, uviđa NATO-vu odlučnost u
stabiliziranju cijele regije, a koja u perspektivi, barem u prvoj fazi, Kosovu obećava
međunarodni protektorat. U tome kontekstu se i Bukoshijev »svekosovski« angažman
tumači sve više kao njegov pragmatizam i »guranje u pobjednička kola«. Jer, teško je
vjerovati da i on osobno vjeruje u mogućnost ponovnog političkog oživljavanja Ibrahima
Rugove, koji je čak i u Rambouilletu gurnut u drugi plan postavljanjem Hashima Taqija za
glavnog albanskog pregovarača. Na kraju krajeva, Bukoshi je svjestan da silna financijska
sredstva koja kontrolira, a spominje se i brojka od 400 milijuna dolara prikupljenih od
albanske dijaspore širom svijeta, ne znače ništa ako sebi ne osigura ponovno poziciju u
kosovskoj vlasti. Uz Rugovu ili Thaqija ili možda nekoga trećega?
Željko Garmaz
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU |
