Hajduk se već naslađuje, a Croatia još nije ni istrčala na Poljud
Rezultatski uzdrmani, igrački neuvjerljivi i
psihološki posrnuli maksimirski div dolazi na uzavreli Poljud, na noge silno
optimističnom i u zadnje dvije utakmice razigranom i rezultatski maksimalno uspješnom
Hajduku. »Modra« je uprava još jednom ishitrenom promjenom trenera pokušala ubrizgati
pozitivni šok u svlačionicu uoči nedjeljne utakmice (19 sati) na Poljudu
 Prije 13 godina, ljeta 1986.
godine, Dinamovi su nogometaši uoči odlaska na splitski derbi bili oplakani već pri
izlasku autobusa iz maksimirskog dvorišta. Čak je u najavi utakmice splitski kroničar
Miljenko Smoje u »Slobodnoj Dalmaciji« napisao »J.... dobit' ovakvoga Dinama! Nema
gušta...« U Hajduku su računali s pobjedom »od tri do pet golova razlike«. Ako im
baš ne bude išlo... Tada je u bijeloj Hajdukovoj majici igrao i Dinamov »sin«, Stjepan
Deverić.
Na klupi Zagrepčana onda je sjedio Miroslav Blažević. Šutio je, valjda je prvi put u
karijeri imao zatvorena usta. Šutio i bavio se nogometom, smišljao taktiku kojom bi
iznenadio bahate Splićane. I te se vruće kolovoške nedjelje dogodilo čudo, na Poljudu
je »zapjevala zagrebačka Suzy Quatro!« Nikad skromniji »modri« sastav deklasirao je
razvikanoga domaćina, pobjedom 4-0 Zagrepčani su priredili možda i najveću senzaciju u
povijesti igranja derbija dva najbolja hrvatska kluba. Uostalom, i popis strijelaca
dovoljno govori o ondašnjoj skromnoj kvaliteti (bez imalo podcjenjivanja) maksimirskih
nogometaša: Davor Matić, Jozo Bogdanović, Mladen Munjaković, Ivan Cvjetković...
Nakon 13 godina, Croatia u sličnome raspoloženju putuje u Split! Rezultatski uzdrmani,
igrački neuvjerljivi i psihološki posrnuli maksimirski div dolazi na uzavreli Poljud, na
noge silno optimističnom i u zadnje dvije utakmice razigranom i rezultatski maksimalni
uspješnom Hajduku. »Modra« je uprava još jednom ishitrenom promjenom trenera pokušala
ubrizgati pozitivni šok u svlačionicu zaraženu letargijom i samozadovoljstvom, Velimir
Zajec je morao prepustiti mjesto Iliji Lončareviću. Treneru kojeg krasi podatak da je
prvi u Hrvatskoj ligi uspio srušiti Hajduka na Poljudu. S Inkerom, 2-0...
Iz Splita veselo poručuju »u igri su sva tri znaka - 1-0, 2-0 i 3-0«! Poljud je uvjeren
u svoju pobjedu, nakon kraće stanke opet se oglasio i Ivan Katalinić svojim dobro znanim
zajedljivim komentarima maksimirske situacije. Šutio je mjesec dana, nije ga išla karta
i shvatio je da bi mu se donedavno svaka izgovorena riječ mogla vratiti poput bumeranga.
A sad je opet dočekao priliku i potvrđuje nadimak »veliki brbljavac hrvatskoga
nogometa«. Ali i odlični trener. No, vidjet ćemo hoće li mu trio »Gušt« u nedjelju
zapjevati »Sveti Ivane od mojeg Trogira«...
Sudar dva brka, tužnoga Lončarevićeva i mrkoga Katalinićeva, napunit će Poljud. A o
kakvoj je nogometnoj groznici u Splitu riječ dovoljno govori i u najmanju ruku nespretni
i prema Croatiji i njenim navijačima ne previše korektni (da ne budemo grubi!) istup u
jednoj tv-emisiji načelnika splitske Policijske uprave, Marka Bekavca (inače člana
Hajdukove uprave), koji je između ostalog rekao »neka ne bude nereda na tribinama i neka
pobijede naši bijeli«! Malo se Bekavac zaigrao, uzela ga je strast. No, i to je očito
dio ozračja uoči derbija. Velikog derbija hrvatskoga nogometa u čijoj će sjeni biti
odigrana još jedna ništa manje važna utakmica. Na Kantridi će vodeća Rijeka ugostiti
Hrvatski dragovoljac. »Spajiću, spasi nas«, uzvikuju i u Maksimiru i na Poljudu, kao da
su tek sad i jedni i drugi postali svjesni riječke opasnosti. A Spajić trlja ruke...
Predrag Jurišić
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
Trenerski
je posao težak, a najteži je u Croatiji
Ne osjećam se hendikepiranim što dosad nisam
trenirao veliki klub, u Hrvatskoj baš nema mnogo trenera koji su u taktičkom smislu
potkovaniji od mene i koji su radili i prošli sve ono što sam ja prošao s malim
momčadima! Ne bojim se ničega, ne strahujem ni od naše lige, ni od Evrope / Prati me
glas trenera koji drži disciplinu. Ali, ne onu željeznu, ja nisam žandar!
 Punih 27 godina Ilija
Lončarević je na trenerskome kruhu. I u jeseni karijere, kad je već možda i pomislio
da će na direktorskoj funkciji u Croatijinoj Omladinskoj školi dočekati mirovinu,
odlukom maksimirske uprave imenovan je novim trenerom »modrih«, nakon smjenjivanja
Velimira Zajeca. Pa iako se, za javnost, praktički sve dogodilo preko noći, Lončarević
nije odavao dojam previše iznenađenog čovjeka ovakvim epilogom.
- Što ja znam... Tu sam, klupski sam zaposlenik, ali nisam previše razmišljao o svemu
ovome. Posebno zato jer ne pripadam skupini trenera koji dolaze do posla preko
»leševa«, kad netko padne. Ovaj put se tako dogodilo, ali još mi treba vremena da se
»prešaltam« iz direktorske funkcije u Omladinskoj školi, počeli smo neke projekte i
treba ih dovršiti. Ja ili netko drugi, sigurno je da ću se sad posvetiti isključivo
prvoj momčadi.
• Jeste li ulogu trenera shvatili kao privremenu? Tako su rekli u klubu, do kraja
prvenstva...
- Tako smo se dogovorili, tako sam i shvatio. No, ukoliko sve bude u redu s rezultatom,
vjerojatno ćemo na kraju sezone sjesti i porazgovarati o produžetku suradnje. Odnosno, o
pravom početku moga rada! I smatram da je to obostrano korektno. Nisam želio na ovaj
način postati trener Croatije, međutim život je ponudio svoje. Sigurno je da ovakva
šansa kakvu sam dobio nije adekvatna mome dosadašnjem radu i stažu, možda sam
zaslužio korektniju priliku. Ali, Bože moj! Sad imam tu šansu i koliko se god situacija
činila teškom i ne pretjerano veselom, ne bježim od odgovornosti. Uostalom, u našem se
poslu čovjek može dokazati isključivo rezultatom! Kvalitete i količine rada se ne
bojim, nikad nisam »pao« na tome, neću ni sad. Croatijin je rezultat postao dvojben i
trebat će uložiti mnogo energije da se izvučemo iz onoga što je »uprskano«
• Gdje su razlozi lošijih Croatijinih igara i rezultata u zadnje vrijeme?
- Ova je momčad svojedobno pokazala da je kvalitetna, da ima znanje i karakter. Uzroci
loših igara leže u lošoj formi većine igrača, to sam vidio s tribina. A zašto su u
lošoj formi, to ne želim istraživati. Ne volim pričati o svome prethodniku, posebno ne
o Zajecu, kojega cijenim kao bivšu veliku legendu ovoga kluba.
• Koliki vam je hendikep što u dosadašnjoj karijeri niste osjetili »miris klupe«
velikoga kluba kao što je Croatia?
- Ne osjećam se nimalo hendikepiranim, ovdje je dosta nogometaša koje sam trenirao, i
kao »klince«, i kao mlade i kao iskusne igrače. A u Hrvatskoj baš nema mnogo trenera
koji su u taktičkom smislu potkovaniji od mene i koji su radili i prošli sve ono što
sam ja prošao s malim momčadima! Ne bojim se ničega, ne strahujem ni od naše lige, ni
od Evrope!
• Što ste rekli igračima pri prvome susretu u svlačionici?
- Otprilike ono što i vama govorim: vidio sam na ove dvije utakmice da su pojedinci i
momčad izvan forme, te da ću se u dolazećim utakmicama koncentrirati na skupinu
igrača, njih 15-ak, koji su nastupali i na tim utakmicama, zato jer smatram da su u
kakvom-takvom natjecateljskom ritmu. Ne mogu sad izmišljati igrače koji nisu igrali,
primjerice Šabića i Šokotu, kad nisu u ritmu. Posebno sam razgovarao s Prosinečkim i
Ladićem, namjeravam sa svakim pojedinačno razgovarati. Prosinečki i Ladić su mi
ponudili optimizam, vjeruju da se momčad može brzo izvući iz »blata«. Istina, na
treninzima sam osjetio određenu malodušnost, ali nije to tako strašno da se ne može
prevladati.
• Je li prekid prvenstva mogao biti razlogom pada forme kod Croatijinih igrača?
- Teško je to reći. Jer, nema tog trenera na svijetu koji će reći »moja će momčad
nakon prekida opet biti u formi«. Ili obrnuto, nitko ne može reći da je baš prekid
natjecanja kriv za pad forme. Mnogo je tu detalja o kojima sve ovisi. Primjerice, mogu
igrači pasti samo na psihološkom planu, pa je već situacija u momčadi katastrofalna!
Međutim, sigurno je da taj prekid prvenstva nikome nije koristio.
• Kad smo dan uoči utakmice protiv Rijeke razgovarali, upitali smo vas kako ste se
snašli na direktorskoj funkciji? Odgovorili ste otprilike »miran posao, bez stresa. Ali,
nedostaje mi prokleta klupa!« Dva dana kasnije dobili ste tu klupu!
- Eh, sjetio sam se tog razgovora nakon što sam imenovan trenerom! U meni još uvijek
postoji ta trenerska nervoza, ipak sam 27 godina drhtao na klupi. Da sam još šest
mjeseci bio u direktorskoj fotelji, vjerojatno bih zaboravio klupu.
• Hoće li vam proljetni posao u Croatiji biti najteži izazov u karijeri?
- Veliki sam optimist i ne manjka mi hrabrosti, nikad nisam bio kukavica. Ali, ne spadam
među prepotentne tipove koji smatraju da mogu sve napraviti, ne razmišljajući realno o
vremenu i prostoru u kojem se nalaze. Da, bit će mi to najteži izazov i najteži posao!
Bit će jako teško osvojiti naslov pokraj Rijeke, koja drži ritam cijelu sezonu, i
pokraj Hajduka, koji se »digao«.
• U jednom ste razgovoru sa sportskim direktorom Ivanom Bedijem rekli »žao mi je
Zajeca«...
- Žao mi je svakoga trenera, pogotovo mladoga koji »pogine« na takav način. Trenerski
je posao težak, a najteži je u Croatiji, to je valjda svakome pametnome čovjeku jasno.
• Hoćete li situaciju u svlačionici rješavati »bičem«? I jeste li svjesni u kakvo
ste »gnijezdo stršljenova« uletjeli?
- Prati me glas trenera koji drži disciplinu. Ali, ne onu željeznu, ja nisam žandar!
Uspostavljam odnos s igračima na osnovi međusobnog povjerenja. Ali, kad pojedinac
iznevjeri kolektiv, onda ga bez ikakvog problema eliminiram. Čovjek sam koji zna osjetiti
takvu situaciju. Kod mene se vrlo dobro sve zna, i kad je riječ o igri, ali i o
ponašanju. I onaj tko iskoči, jednostavno mu nema mjesta u toj momčadi.
»Stršljenovi«? Što je klub veći, veća je i momčad, veći su i »stršljenovi«, a i
interesi su veći! No, siguran sam da su igrači u većini slučajeva svugdje isti i
uvijek se može uspostaviti prava relacija. A na meni je kao treneru da uspostavim pravi
odnos, u kojem »distanca« neće biti previše kruta i prevelika, ali istodobno ni
previše bliska. I to je najvažnije, uz, dakako, imperativ da vam momčad vjeruje. Ako
igrači ne vjeruju treneru, nema nikakve šanse da se uspostavi red u svlačionici.
• Ako osvojite naslov sa Croatijom, hoćete li napokon obrijati taj tužni brk?
- Ha, ha, ha... Neću, zašto bih ga obrijao? Pa normalno je da osvojimo naslov! (P.
Jurišić)
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
Riječani
priželjkuju remis u Splitu
Pobjeda protiv Croatije već je prošlost, sve misli
nogometaša Rijeke usmjerene su nedjeljnom gostovanju Hrvatskog dragovoljca (18 sati)
RIJEKA, 24. travnja
- Prvo mjesto nogometaša Rijeke nakon dva kola Lige za prvaka, koliko se god nekome
činilo iznenađujućim, izboreno je teškim radom na travnjaku i golemom
profesionalnošću s kojom sastav trenera Nenada Gračana ulazi u svaku utakmicu. Uz tu
profesionalnost, momčad Rijeke ima i snažno izraženo samopouzdanje, i te kako bitno u
sportu.
Pobjeda protiv Croatije polako je već dio lijepe prošlosti, sve su misli »bijelih«
usmjerene nedjeljnoj utakmici protiv Hrvatskog dragovoljca (18 sati), tradicionalno
neugodnog suparnika. Riječanima je još u sjećanju utakmica 21. kola prvog dijela
sezone, u kojoj su istina pobijedili 3-0, ali ni izbliza lako kao što sugerira rezultat.
Ipak, najbolji pojedinac u »bijelom« sastavu u Maksimiru, vratar Đoni Tafra, veliki je
optimist:
- Svaka je utakmica u Ligi za prvaka derbi. Nema tu lakih utakmica i suparnika, potrebno
je stalno dokazivanje. Posebno to vrijedi za momčad Hrvatskog dragovoljca, koja se
pokazala kao odličan suparnik. Jedno je sigurno - neće nam biti lako!
Za razliku od prijašnjih susreta u koje su Riječani ulazili s manjim pritiskom,
sadašnja im pozicija na prvenstvenoj ljestvici nameće imperativ pobjeda na svojem
travnjaku u svakoj utakmici. Riječani će s posebnim zanimanjem osluškivati i vijesti s
derbija u Splitu, jer izgubi li Croatia, Riječani bi u slučaju pobjede bježali i
Zagrepčanima i Splićanima pet bodova.
- Nama bi ipak najviše odgovarao splitski remis, u tom bismo slučaju imali četiri boda
više od Croatije, a sedam od Hajduka. To je značajna prednost koju nije lako sustići i
koja bi nama otvorila neslućene mogućnosti, kaže Tafra, zaključujući kako je
atmosfera u momčadi i klubu sjajna, a to je »zamašnjak« koji nas pokreće i tjera da
pružamo maksimum«.
Rijeka će i protiv Hrvatskog dragovoljca igrati oslabljena: Agić još odrađuje crveni
karton iz utakmice protiv Varteksa, no vraćaju se Pilipović i Hasančić. Kad je riječ
o Agiću, on je kažnjen s tri utakmice neigranja, no Riječani najavljuju žalbu na tu,
kako kažu, prestrogo izrečenu kaznu. Bude li njihova žalba odbijena, »bijeli« će i
protiv Hajduka igrati oslabljeni.
U klubu se nadaju da će tribine stadiona na Kantridi i u nedjelju biti dobro ispunjene.
Ulog je velik i prevelik, ni osvajanje naslova prvaka nikome u Rijeci više ne zvuči
poput naučne fantastike...
Ivan Vukić
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
Sretna
pobjeda Badel 1862 Zagreba
Rukometaši Badel 1862 Zagreba su sretno i spretno sa
16-15 (9-9) nadvisili momčad Brodomerkura u prvom polufinalnom dvoboju Kupa Hrvatske / U
drugom polufinalu Medveščak nije imao većih poteškoća protiv B-ligaša Crikvenice, te
je pobijedio sa 29-22 (15-8) >
SPLIT - U finalu 8.
Kupa Hrvatske za rukometaše igrat će sastavi Badel 1862 Zagreba i Medveščaka koji su u
petak bili bolji od svojih suparnika u polufinalu, Brodomerkura i Crikvenice.
U prvoj polufinalnoj utakmici 8. kupa Hrvatske sretna i spretna pobjeda »badelaša«,
koji su u dosadašnjem tijeku natjecanja uvjerljivo bili najbolji. U okršaju sa
Splićanima u jednoj vrlo žustroj i borbenoj igri, prenervoznoj sa brojnim obostranim
pogreškama, mnoge od njih su bile i početničke, Zagrepčani su uspjeli u zadnjim
minutama igre isčupati pobjedu.
Do tada su Splićani vodili sa 15-14, propustili nekoliko »zicera«, zahvaljujući i
sjajnim obranama Bašića, da bi Zrnić, a zatim Bilić postigli odlučujuće pogotke za
16-15. Splićani su imali priliku za poravnanje, no 17 sekundi prije kraja utakmice
Bašić je obranio sedmerac Baliću. Za kuriozitet valja istaći da Splićani niti jedan
od pet sedmeraca nisu realizirali, da su prva četiri udarca umjesto u mreži završila u
vratnicama.
Kod Splićana je sjajno branio Vladimir Vujović, koji je imao 14 obrana, da bi u zadnjim
minutama igre zbog ozljede napustio parket, zamijenio ga je Peribonio koji je također bio
uspješan.
Trener Splićana Marinko Boban je istakao:
- Čvrsta utakmica, muška, borbena, sa brojnim greškama posebice kada je u pitanju naša
momčad. Nismo pogocima rezultirali pet sedmeraca, isto toliko »zicera«, i poraz je bio
neminovan.
Trener Badel 1862 Zagreba Velimir Kljaić je bio ljutit:
- Sramotno je kako smo igrali, da bi na kraju sretno isčupali pobjedu.
• Dvorana SC Gripe
BRODOMERKUR - BADEL 1862 ZAGREB 15-16 (9-9)
BRODOMERKUR: Peribonio, Vujović, Maraš 3, Bajusz 1, Dobronić 6, Boban, Tomić 1,
Ivišić, Anušić, Sušić 1, Balić 2, Petrić.
BADEL 1862 ZAGREB: Lozert, Bašić, Maglajlija, Zrnić 3, Paljar 1, Dominiković, Jović
3, Šprem 3, Saračević 4 (2), Bilić 2, Tomljanović.
SUCI: Josić (Zagreb) i Rudić (Biograd). GLEDATELJA: 4.000
SEDMERCI: Brodomerkur 5 (0), Badel 1862 Zagreb 2 (2)
ISKLJUČENJA: Brodomerkur 6 minuta, Badel 1862 Zagreb 10 minuta
IGRAČ UTAKMICE: Mirko BAŠIĆ
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
Medveščak
riješio dvojbe već u prvom poluvremenu
Očekivana pobjeda rukometaša Medveščaka nad B-ligašem
Crikvenicom, te će tako u odlučujućoj utakmici za pobjednički trofej Kupa Hrvatske
igrati dva zagrebačka kluba. Tijekom cijele utakmice prvoligaški sastav je bio
kvalitetniji, posebice u prvom poluvremenu kada je stečena prednost od 7 zgoditaka.
Najistaknutiji pojedinac kod pobjednika bio je Hrvoje Horvat, a u redovima poraženih
Mario Broz.
• Dvorana SC Gripe
MEDVEŠČAK - CRIKVENICA 29-22 (15-8)
MEDVEŠČAK: Kelentrić, Russo, Đuraš 1, Milković 1, Baković 5 (1), Uremović 5, Rapo
1, Brož 3, Mesarov 5, Horvat 6, Valčić, Glavinić 2.
CRIKVENICA: Brnčić, Minin, Kutija 7 (5), Broz 6, Župan, Vundač 3, Nikšić 2,
Oremović, Škorić, Tomljanović 1, Nišković 3, Filipović.
SUCI: Perić (Split) i Mandić (Kaštela). GLEDATELJA: 200
SEDMERCI: Medvešćak 1 (1), Crikvenica 5 (5)
ISKLJUČENJA: Medvešćak 8 minuta, Crikvenica -,
IGRAČ UTAKMICE: Hrvoje HORVAT
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
»Mnogi
su željeli uništiti turnir u Bolu«
Ne znam koja je to još priredba u Hrvatskoj, ne samo
sportska, imala ovako trnovit put da bi se dokazala. Insinuiralo se da preko turnira
rasipam novac i da je bolje da nam se ništa ne da, kaže Antun Plenković, direktor WTA
Tour turnira u Bolu, koji će idućeg tjedna doživjeti petu obljetnicu
 Tradicionalni turnir
tenisačica u Bolu na Braču, dio svjetskog kalendara profesionalnih natjecanja iz serije
WTA Toura, idućeg će tjedna doživjeti mali jubilej, peto izdanje. No, malo je
nedostajalo da ovogodišnjeg turnira ipak ne bude, odnosno da bude otkazan u posljednji
tren.
Prvi problemi javili su se kad je NATO prvi put bombardirao Jugoslaviju, no direktor
turnira Antun Plenković relativno je bezbolno uvjerio WTA Tour da igračice ne trebaju
strahovati za svoju sigurnost. Ipak, dopušteno im je da do 19. travnja otkažu nastup u
Bolu bez dodatnih pojašnjenja. Nakon toga, međutim, stigla je vijest o jugoslavenskim
avionima koji su krenuli u osvetničku misiju u Italiju, pa je turnir ponovno postao
upitan. O tome Plenković kaže:
- Već je vijest o srušenom jugoslavenskom MIG-u, koji je navodno trebao napasti Italiju,
bila šok, a iduća, da su jugoslavenske snage upale u demilitariziranu zonu na Prevlaci,
dodatno je pojačala zabrinutost. Sve je to turnir dovelo pred novo otkazivanje i bojim se
da bi ovaj put to bilo otkazivanje zauvijek. Od Amerikanki je nastup otkazala samo Mary
Joe Fernandez, no siguran sam da ne bi ni ona da se nije dogodilo ovo s Prevlakom. Zato
druga Amerikanka, Corina Morariu, koja je posljednje dvije godine igrala u Bolu u finalu,
nije odustala. Razgovarao sam s njenim ocem i njezinim menedžerom i ona je potvrdila da
će igrati. To je bila odlična vijest, a istodobno i garancija da daljnjih otkaza neće
biti.
• Bolski turnir je jednom već otkazan u posljednji tren - bilo je to 1995. godine, kad
je raketiran Zagreb. Jeste li se sjetili toga?
- Ne znam koja je to još priredba u Hrvatskoj, ne samo sportska, imala ovako trnovit put
da bi se dokazala. No, bolski turnir nije nikad bio samo sportska priredba, nego i borba
za turističku Hrvatsku. Turnir je prvi put održan 1991. no morali smo, zbog rata,
preskakati sljedeće tri godine, s tim da je presedan što smo ga, unatoč tako dugom
neigranju, uspjeli zadržati u kalendaru. Kad je 1995. napokon sve bilo spremno za
povratak u Bol i kad je prva nositeljica trebala biti Argentinka Ines Gorrochategui,
uslijedilo je raketiranje Zagreba. Turnir je otkazan, no uspio sam se izboriti u WTA Touru
da ne moramo igračicama isplatiti nagradni fond, što smo po pravilima morali napraviti.
Nakon toga napokon je krenulo bolje, a za ovogodišnji jubilej spremili smo nešto
posebno. Trebao je to biti najjači turnir dosad, s jednom sjajnom igračicom iz američke
Fed kup reprezentacije koja je trebala doći u Bol iz Zagreba, no zbog svega ovog i to je
iznenađenje otpalo. Danas, kad se spomene turnir u Bolu, ne znate cijene li vas
sugovornici, sažalijevaju ili poštuju... Turnir je zbog upornosti postao poznat u
teniskom svijetu kao da je u najvišem rangu.
• Kad se govori o međunarodnim turnirima u Hrvatskoj, uvijek se ističe veza turizma i
tenisa. Koliko je to demagogija, a koliko stvarnost?
- Mala zemlja kao što je Hrvatska i turistička sila kakva je Hrvatska ne bi nikad smjela
podcijeniti sportska zbivanja kao što su bolski i umaški turnir. Zašto? Zato što je to
najjeftinija promocija Hrvatske kao turističke destinacije. Evo vam i dokaza: mi smo bez
agresivne i skupe promidžbene kampanje napravili ovaj turnir za kojeg će se čuti u
cijelom svijetu, a preko njega će svi shvatiti da je Jadran siguran, da je zrakoplovni
promet normalan i da se u Hrvatsku može doći na odmor. To je jedan od načina kojim se
Hrvatska može vratiti na svjetsko turističko tržište.
• Koliko ste, kao direktor turnira i predsjednik uprave »Zlatnog rata«, zadovoljni
statusom kojeg turnir ima u Hrvatskoj?
- Nimalo! Sasvim sam razočaran, već sam bio odlučio da ću zbog toga - ja sam osobno
vlasnik licence za održavanje - prebaciti turnir. Ponude su bile odlične, i iz Hrvatske
i iz inozemstva. Mnogi, nažalost, nisu svjesni koliko je vrijedno imati u Hrvatskoj
ovakav turnir. Mnogo puta sam ostao na vjetrometini i mnogo puta sam zažalio što nisam
digao ruke od svega. Ali, ako tako mogu reći, ja sam najkreativniji kad je najteže i
paralelno gradim i turnir i našu tvrtku. Nikad za turnir nije bilo razumijevanja, osim
nešto malo 1996. i 1997. godine. Za ovu sezonu Bol je dao maksimalno koliko je mogao,
nešto je dodala Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije. Sama Županija nije
dala ni kunu, kao što ništa nismo dobili ni s državne razine. Mogu jedino odati
priznanje zamjenici ministra turizma Vinki Cetinski.
• Kad se govori o sponzorima, kaže se da nije problem dogovoriti suradnju, ali da je
vrlo teško naplatiti dogovoreno. Je li i turnir u takvoj situaciji?
- Mi nemamo problema s našim sponzorima jer su svi, bilo izravno bilo neizravno, vezani
uz »Zlatni rat«. Tu nema problema s naplatom. Turnir je mogao imati više sponzora, ali
od njih smo odustali, jer su to bile velike dubioze. Žao mi je što, primjerice, Pliva
ili INA ne prepoznaju interes, što se Croatia osiguranje do danas nije javilo. Gledajući
sportski, da nema ovog turnira, gdje bi mlade hrvatske tenisačice, osim Majoli, Lučić i
Talaje, mogle igrati, gdje bi još dobile pozivnicu za glavni turnir? Svaka pozivnica
mnogo stoji u svijetu, no mi ih ne prodajemo nego pomažemo hrvatskim igračicama. A nama
pomoći niotkuda.
• Kad biste prodavali pozivnice, koliko biste se time okoristili?
- Jednu će ove godine dobiti Slovenka Tina Pisnik, ne zato što je plaćena novcem, nego
zato što je poslovno obvezujuća - proporcionalno, na turniru imamo više slovenskih
sponzora nego hrvatskih. Dodatni razlog je što je Pisnik u menedžerskoj kompaniji IMG, a
preko nje mi dovodimo druge igračice. Bilo je ponuda da se pozivnica ustupi nekim daleko
lošijim igračicama, ali nismo je htjeli prodavati. Nikad nijedna pozivnica nije
naplaćena, a mogli smo u ovih pet godina prodati sve, i to skupo.
• Prema nekim informacijama, navodno su najveći izgledi bili da se turnir prebaci baš
u Sloveniju. Je li to točno?
- Da i ta je opcija još uvijek otvorena. No, postoji i veliki interes iz dva središta u
Hrvatskoj.
• Posljednjih mjeseci vaše se ime potezalo i u nekim aferama vezanim uz »Zlatni rat«.
Je li turnir trpio zbog toga?
- Sve što sam u životu postigao, postigao sam sam. Sa 14 godina sam otišao u svijet, a
kad sam se vratio, bio sam proglašavan tehnomenedžerom samo stoga što sam u
razmišljanjima bio 20 godina ispred drugih. Mnogi su me pokušali diskreditirati, bilo iz
političkih razloga, bilo iz ljubomore. Tuđi uspjeh mnogi ne mogu podnijeti. Ja igračice
dovodim na riječ, recite mi tko to može.
• Nedavno ste rekli da ima mnogo onih koji žele da turnir nestane. Možete li
preciznije reći o kome se radi?
- Ima ih mnogo, iz različitih krugova, ali dopustite mi da njihova imena još ne
spomenem. Insinuiralo se da preko turnira rasipam novac, da je bolje da nam se ništa ne
da. Ne daju nam ni bankarske garancije. Zna se točno koliku naknadu zaslužuju direktori
ovakvih turnira, a ja za to nisam uzeo ni kunu, jer su vremena takva kakva jesu.
• Kako sad gledate na onu famoznu blokadu žiro-računa tvrtke samo sedam dana prije
početka turnira 1997. godine?
- Tada je došlo do sprege nekih ljudi, koji su i danas na visokim pozicijama i čija
podmetanja i danas osjećam. Ti ljudi nikad nisu radili u gospodarstvu i ne znaju koliko
je, posebno danas, teško raditi. Neki su iskompleksirani, pa iako su na »visokom
položaju« ne mogu mirno gledati tuđi uspjeh.
• Braniteljice naslova Mirjane Lučić ovaj put neće biti u Bolu, no njezin otac
Marinko je već ondje. Kakav je sad status Marinka Lučića, s obzirom da je lani bio
sudirektor?
- Marinko dolazi kao moj i prijatelj svih nas koji radimo u tenisu. On danas trenira
Daniru Penić i u Bol je pozvan kao vrlo dragi gost. Da je Mirjana došla u Bol, on se
sigurno ne bi pojavio, ne zato što ga ja ne bih želio u Bolu, nego zato što bih morao
balansirati... Mislim da će Danira Penić uz njegovu pomoć napraviti novi veliki
iskorak, kaže Antun Plenković.
Igor Rajković
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU |
