Strip autori i njihovi radovi, mogu biti samo dobri ili loši
Nježni nije izmišljeni lik. On je pokojni Mika
Bracanin, barba iz Starog grada na Hvaru koji je bio lučki nosač prtljage... Bio je
ljudina od dva metra, svaka mu je majica, bez obzira na veličinu, bila premala. Premda je
svaki dan brijao glavu i bradu, uvijek je izgledao neobrijano. Hlače je vezao špagom, a
na cokulama nije imao pertle...
 U sklopu 14. međunarodne
izložbe crteža u Rijeci svoje radove izložio je i legenda hrvatskog stripa Ivica
Bednjanec. Tom izložbom ispravljena je nepravda nanešena velikom umjetniku čiji radovi
su tek kasnije, prije svega zahvaljujući ravnateljici riječke Moderne galerije,
uvršteni na toj iznimnoj strip prezentaciji. U svezi s tim Ivici Bednjancu se u katalogu
izložbe ispričao i selektor izloženih radova Darko Glavan. O svemu tome autor koji se
više od četrdeset godina bavi stripom i koji je objavio preko tri tisuće tabli stripa i
napisao oko tisuću scenarija kaže:
- Želim se samo zahvaliti ravnateljici riječke Moderne galerije što mi je omogućila da
se i ja nađem među svjetskim velikanima stripa. U ovom trenutku mi je najbitnije što
smo napravili dobru selekciju mojih radova i što smo ih odlično postavili u krasnom
prostoru riječke Moderne galerije.
• Jeste li vi sami radili selekciju radova za izložbu u Rijeci?
- Točno. Riječ je o četrdesetak panoa postavljenih po određenim razdobljima moga
stvaralaštva. Osobito mi je bilo drago što je otvaranju moje izložbe uveličao
zasigurno najbolji živući scenarist hrvatskoga stripa, Rudi Aljinović, koji je radio
scenarije i za Andriju Maurovića.
• Kada ste se počeli baviti crtanjem?
- Uvijek sam u bilježnicama nešto crtkarao tako da zapravo ni ne znam kad sam počeo
crtati. Prvu strip tablu nacrtao sam poslije Drugog svjetskog rata, 1946. godine, čini mi
se. No, ona nije predstavljala neki ozbiljniji rad.
• Jeste li imali crtačke uzore?
- Nikada! Jednostavno sam volio crtanje. Cijeli moj dosadašnji rad nije podlijegao
nikakvim uzorima ni podjelama. Svi strip kritičari dijele hrvatski strip u tri grupe
autora: predratnu, autore koji su radili za »Plavi vjesnik« i autore »Novoga
kvadrata«. U toj razdiobi često se zaboravljaju autori koji su značajno utjecali na
strip u Hrvatskoj, a nisu pripadali nikakvim grupama. Strip autori, odnosno njihovi
radovi, mogu biti samo dobri ili loši, neovisno kojem generacijskom krugu pripadaju i
koji su ih izdavači objavljivali.
• Kojima pripada Andrija Maurović?
- Andrija Maurović kao pionir hrvatskog stripa svakako spada u legendu devete umjetnosti.
U svom bogatom opusu cijelo vrijeme je vjeran klasičnom komponiranju stripa s obveznim
tekstom ispod slike. Bez obzira što su Maurovićevi stripovi skup nevezanih slika on je
uspio povezati radnju kadrovima karakterističnim za film. Filmskom tehnikom više je nego
uspješno nadoknadio taj nedostatak, a i nedostatak koji podrazumijeva vizualnu odvojenost
slike i teksta. U njegovim radovima slikarska tehnika je izražajnija od tehnike koju
koristi većina strip crtača. Izuzetno cijenim radove Andrije Maurovića koji su
originalni, jedinstveni i neponovljivi.
• Nakon plodnog prijeratnog razdoblja hrvatskih strip crtača, Maurovića i Neugebauera,
stripovi poslije Drugoga svjetskog rata zabranjeni su. Možete li objasniti zašto se vi u
takvim okolnostima odlučujete baviti stripom?
- Bilo je to vrijeme kad se svaki zapadni proizvod smatrao štetnim, a strip je, po
mišljenju ondašnje vlasti, to bio. Premda su se tadašnji kritičari koristili metodama
naglašenog preuveličavanja svih slabosti stripa, nisu mogli zaustaviti prodor novoga
medija, niti preusmjeriti njegov razvoj. Prepušten tako sam sebi, strip se u nas
početkom pedesetih godina počeo razvijati stihijski, oslanjajući se isključivo na
snalažljivost izdavača i kreativnu sposobnost domaćih autora. Što se tiče moga
crtanja djelomično ste u pravu. Nakon završene grafičke škole, godine 1952. u
»Vjesnikovu« zabavniku »Petko« objavljen mi je prvi strip »Stanoje Goranin«, 1957.
pobijedio sam na natječaju za najbolji strip »Crveni se šuma«, a tek sam se 1964.
ozbiljnije počeo baviti stripom. Do tada sam se školovao i radio kao litograf u
štamparskom zavodu »Ognjen Prica«.
• Kažite mi nešto o serijalima meksičke revolucije i stripovima iz hrvatske
povijesti?
- Nacrtao sam i objavio četrnaest stripova o meksičkoj revoluciji. Svi oni, a to je bilo
tako vrijeme, veličali su meksičke revolucionare u borbi protiv diktatora, veličali su
borbu siromašnih protiv bogatih. Početkom šezdesetih bili smo zatrpani filmovima,
pjesmama, meksičke tematike. Cijeli taj trend odrazio se i na strip urednike koji su
željeli takve stripove. Što se pak tiče mojih stripova o hrvatskoj povijesti oni nisu
bili trendovski bljesak, jer obuhvaćaju razdoblje od moga prvoga stripa (»Stanoje
Goranin«) do sedamdesetih godina (»Barun Trenk«).
• Zašto te stripove niste tiskali u Hrvatskoj, »Plavom vjesniku«, primjerice?
- U »Plavom vjesniku« se od mene tražilo da crtam po tuđem scenariju što ja u svom
dosadašnjem radu nikad nisam činio. To je bio osnovni razlog, a drugi je bio što se
baš nije sa simpatijama gledalo na spojivost designa i stripa.
• Kako je nastao »Nježni«?
- Nježni nije izmišljeni lik. On je pokojni Mika Bracanin, barba iz Starog grada na
Hvaru koji je vodio brigu o prtljazi putnika koji su trajektom dolazili na najsunčaniji
jadranski otok. Naime, pokojni Bracanin bio je ljudina od dva metra, toliko je bio golem
da mu je svaka majica, bez obzira na veličinu, bila premala. Premda je svaki dan brijao
glavu i bradu, uvijek je izgledao neobrijano. Hlače je vezao špagom, a na cokulama nije
imao pertle. Inspiraciju sam dobio njegovim izgledom, osobito njegovim sitnim, nježnim,
glasom koji je totalno bio u neskladu s njegovom golemom pojavom.
• Objavljene su vam i tri knjige stripa. Jeste li objavili još nešto što smo u
dosadašnjem razgovoru propustili spomenuti?
- Moja satirična knjiga o športu, »Nježni šport«, prva je objavljena, potom slijede
dva albuma stripova s istim nazivom: »Osmoškolci«. U »Vjesniku« mi je objavljena
serija »Kiko« a u »Smibu« se objavljuje »Durica« za osnovce.
• Od »Durice« namjeravate napraviti i animirani film?
- Dogovorio sam se sa »Zagreb filmom«, točnije s Tahirom Mujičićem. To bi trebao biti
kratki film od nekoliko minuta. Bez obzira što ću sâm raditi animaciju, mislim da bi
takvih filmova u budućnosti moglo biti čak stotinjak.
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU
Arhivi
čuvaju za budućnost našu prošlost i sadašnjost
Arhivi u mislima mnogih žive kao zabačena i zapuštena
mjesta na kojima se godinama skupljaju debele naslage prašine i u kojima stoga ne vide
ništa iole zanimljivoga. Da je riječ o ordinarnoj zabludi možda će najbolje
posvjedočiti riječi dr. Josipa Kolanovića, ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva, koji
smatra da arhivi, čak štoviše, predstavljaju memoriju, pamćenje jednoga naroda u
njegovu življenju.
»Za razliku od bogatstava umjetnosti i znanosti koja se pohranjuju u bibliotekama i
muzejima, arhivi čuvaju uspomene na onaj svakodnevni, politički i društveni život
naroda. Sve ono što ostane u arhivima, zapravo ostaje i u povijesti, na samome dlanu
kasnijih generacija«, rječit je Kolanović. Prema stručnoj definiciji u kojoj se
prašina i zabačena mjesta, naravno, ne spominju, arhivsko gradivo čine svi zapisi, bez
obzira na vrstu podloge (papir, filmska ili magnetska vrpca, karte, grafike...), koji
imaju značenje za znanost i kulturu. To su, nadalje, i svi zapisi koji svjedoče o
životu jednog naroda u cjelini, ali i pojedinačno.
Želeći ispraviti postojeće zablude te upozoriti javnost na potrebu čuvanja
dokumentacije, u organizaciji Hrvatskog državnog arhiva tijekom sljedećega se tjedna, od
26. do 30. travnja, u čitavoj Hrvatskoj drugu godinu zaredom održava »Tjedan arhiva«.
Želja je organizatora da se tom manifestacijom skrene pozornost šire javnosti na
važnost arhivskoga gradiva kao dijela kulturne i povijesne baštine našega naroda, ali i
značajnog dijela nacionalnog informacijskog sustava.
Hrvatski su arhivisti s prijedlogom održavanja takove manifestacije u svim zemljama
svijeta izašli još prije dvije godine na međunarodnome skupu arhivista u škotskom
Edinburghu. Premda ideja tada nije i službeno prihvaćena, svim je zemljama preporučeno
da ipak prirede nešto slično, s tim da svake godine odredi tema o kojoj bi se posebno
raspravljalo.
»Lanjska se manifestacija u Hrvatskoj održala pod nazivom »Što je to arhiv?« i njome
smo htjeli predstaviti našu djelatnost. Ovogodišnji »Tjedan arhiva« posvećen je
problemu fizičke zaštite, odnosno problematici prostora i opreme za zaštitu gradiva u
arhivima i pismohranama stvaratelja arhivskog gradiva«, napominje dr. Kolanović.
Primjeren prostor podjednako uključuje arhivske zgrade i spremišta te prostorije u
kojima državna tijela i druge ustanove čuvaju svoju dokumentaciju. Poteškoća je što
se današnji dokumenti pojavljuju u raznovrsnim oblicima i na različitim medijima, od
onih tradicionalnih (papira, pergamene), sve do suvremenih elektroničkih medija za čiju
je zaštitu nužno osigurati pogodne prostorne i tehničke preduvjete. Prostorno pitanje
ujedno i najveći problem hrvatskih arhivista koji danas najvećma imaju podstanarski
status.
Arhivska se služba temelji na zaštiti arhivskoga gradiva, a osnovna pretpostavka za to
su adekvatne arhivske zgrade. Njih, međutim, čini se - nema. Zakonom iz 1997. godine u
Hrvatskoj je stvorena mreža arhiva na čelu koje se nalazi središnji Hrvatski državni
arhiv u Zagrebu koji brine za arhivsku građu središnjih državnih tijela kao i za onu od
osobitog državnog značaja. Mrežu uz njega čini i 12 državnih arhiva regionalnoga
karaktera, razmještenih širom zemlje, no tek se oni u Zadru i Splitu mogu pohvaliti
cjelovitim prostornim rješenjem. Otkad je stvorena nacionalna arhivska mreža samo je za
arhiv u Karlovcu sagrađena potpuno nova zgrada, dok se svi ostali arhivi nalaze u donekle
adaptiranim i preuređenim zgradama koje tek djelomice zadovoljavaju potrebe službe.
Središnji arhiv u Zagrebu smješten je, primjerice, u bivšoj zgradi NSB-a, no u jednom
propisu piše da je ta zgrada data HDA-u na uporabu samo do izgradnje novog prostora. Kada
i gdje, pitanja su bez odgovora.
»Smatramo da je izlaz iz nimalo idilične situacije isti za sve hrvatske arhive, gradnja
novih arhivskih zgrada, što bi vjerojatno bilo i najjeftinije rješenje. Kroz »Tjedan
arhiva« pokušat ćemo upozoriti javnost i državu da nismo u stanju sačuvati pamćenje
o sebi u prošlosti, ako ne sagradimo zgrade u kojima ćemo to pamćenje u budućnosti i
čuvati. To je zahtjev civilizacije i suvremenoga svijeta kojega moramo ispoštovati«,
napominje Kolanović i dodaje da veliku pozornost moraju svakako posvetiti i ubrzanoj
informatizaciji i kompjuterizaciji. Upravo će zato tema arhivskih tjedana dogodine biti
»Informatičke tehnologije i arhivi na novim medijima.«
Tijekom ovogodišnjeg »Tjedna arhiva« u kojemu sudjeluju svi državni arhivi i Hrvatsko
arhivističko društvo, zainteresirane građane očekuje veći broj izložaba, dok će se
stručnjaci pozabaviti informativnim okruglim stolovima i predavanjima. Uz izložbe širom
države, već u ponedjeljak, 26. travnja, Hrvatski državni arhiv na Marulićevu trgu
priređuje izložbu »Iz svakodnevnog života 20. stoljeća« na kojoj će biti izloženi
raznovrsni sitni dokumenti i predmeti (jelovnici, putne karte) koji su se tijekom
stoljeća svakodnevno rabili. Znatiželjnici će, uz to, imati priliku svakoga dana od 9
do 18 sati pogledati i projekciju odabranih dokumentarnih filmova iz fonda Hrvatske
kinoteke, a za najavljene skupine posjetitelja osigurat će se i stručno vodstvo kroz
arhiv i njegove odjele.
Svih će pet dana, kao i lani, vrata državnih arhiva biti širom otvorena za javnost.
»Pozivamo stoga sve škole, fakultete, ali i ostale građane da nam se jave kako bismo ih
organizirano primili u naše arhive i pokazali im što sve čuvamo od prašine, a ne pod
prašinom. Mnogi često napamet znaju cijele nogometne momčadi, a ne znaju tko im je bio
pradjed ili prabaka. Dođu li u arhiv, možda štogod otkriju i o sebi i korijenima svoje
obitelji«, poziva ravnatelj HDA-a Josip Kolanović, ustanove čije ravnatelje Englezi
nazivaju 'keeperi', dakle čuvari. Oni, slaže se i sâm Kolanović, za budućnost čuvaju
našu prošlost i našu sadašnjost.
Antun Krešimir Buterin
POVRATAK NA VRH STRANICE
• POVRATAK NA NASLOVNU STRANICU |
