KULTURA

ELEKTRONSKO IZDANJE

WWW ARHIVA

Stvaralačka strast virtuoza na bakrenoj ploči

Veliki hrvatski grafičar Virgilije Nevjestić, koji je pred trideset godina, nakon zagrebačkog umjetničkog školovanja, otpočeo svoju parišku odiseju, nije se uljuljkao u slavu jedinog hrvatskog slikara koji je samostalno izlagao u Beaubourgu i ponio naslov prvog pariškog grafičara. Dječačkom radoznalošću upušta se u nova istraživanja, pridružujući grafici, crtež, slikarstvo i keramiku. Stvorio je umjetnički opus što broji više od deset tisuća djela, dio kojega je sada izložen u zagrebačkim Klovićevim dvorima

VESNA KUSIN

Nakon tridesetogodišnjeg izbivanja, iz Pariza se svojom velikom retrospektivom u Zagreb, bar na kratko, vratio bravurozan grafičar Virgilije Nevjestić. Tek povremena javljanja djelima na ponekoj od izložbi za njegova duga odsustva, bila su znakovi njegova kontinuirana rada, ali ne na domaćoj, već francuskoj likovnoj sceni. Postignuti uspjeh, radom građen strpljivo kroz više desetljeća, nije imao toliki odjek u Zagrebu, iz kojega se otisnuo nakon završetka Akademije likovnih umjetnosti, koliko u Parizu gdje je stekao i vlastitog galeristu, na kojega je utjecao snagom svojega stvaralaštva, ne popuštajući htijenjima i pomodnim željama tržišta od kojega galeristi, ipak, žive. Premda do kritike nikada nije mnogo držao, primio je od nje laskavih priznanja. Ali nije se odviše na to obazirao, kročeći uvijek svojim vlastitim putem određenim unutarnjim porivima na koje su, eventualno, utjecali tek dojmovi djetinjstva ponijeti iz rodnoga hercegovačkog Kola. Njegov svijet mašte, svoje polazišne točke ima u tim dubokim zavičajnim korijenima kojima se nije mogao niti htio oteti čak ni u dalekom Parizu.
Izložba u Klovićevim dvorima, koju umjesto tradicionalnoga kataloga prati monografija, predgovor koje je kao i izbor djela, te pripremu izložbe obavila Biserka Rauter-Plančić, otkriva nam Virgilija Nevjestića u svim poznatim, ali više i nepoznatim njegovim umjetničkim djelatnostima. Govoriti o Nevjestiću, dosad je značilo govoriti isključivo o velikom hrvatskom grafičaru koji se proslavio u Parizu, što pak dalje znači u Europi, pa i svijetu. Međutim, osim grafikom Nevjestić se u Zagrebu predstavlja i crtežima, akvarelima, uljanim slikama, pa čak i keramikom, ali i bibliofilskim izdanjima. Tu nam je razotkrio svu svoju stvaralačku intimu - djela rađena za vlastitu dušu, neka još nikada izlagana. Podastro nam je, praktički, sve dajući na uvid i prosudbu cjelovitost svog umjetničkog opusa.
Pa ipak, ne može se reći da su tu sabrana sva njegova djela, već je predočen njihov reprezentativni izbor sveden na 360-tak radova. Treba, međutim, znati da je u trideset godina svoga stvaralaštva učinio znatno više. U tom je razdoblju gravirao više od 10.000 ploča koje je, uglavnom, otiskivao u malom broju primjeraka, od 5 do 50, što je zasigurno njegova osobitost.
Tome valja pribrojiti i nekoliko stotina ulja, crteža, pastela i više desetaka bibliofilskih izdanja u kojima je grafikama počastio svoje pjesničke uzore - od Dantea, Villona, La Fontainea do prijatelja i suvremenika Ezre Pounda, Pabla Nerude, Samuela Becketa, ali i Matoša, Šimića, Ujevića, Tadijanovića, Ganze i Čuića.
Premda je ponajprije bakrorezac, okušao se uspješno u svim grafičkim tehnikama, te se smatra i utemeljiteljem moderne mezzotinte. Osebujnost njegova pristupa su i formati koji se nižu od umnoženih minijatura do iznimno velikih grafičkih listova. Treba li naglašavati da, iako primarno zaljubljenik crteža, nikada nije radio predloške za grafičke listove, koje bi potom prenosio na ploču. Isuviše strastven crtač, svoje je grafike, prvotno crno-bijele, a potom zgusnuto kolorističke, stvarao režući direktno u ploču crtež iz vlastite mašte. Poticaji za to, dakako, dolaze iz stvarnosti, ali se transformiraju umjetničkom interpretacijom do halucinantnih vizija komponiranih nadrealistički. Blok i male bakrene pločice, olovka i igla stalno su u njegovo džepu. Šećući Parizom, čitajući u kavani, naime, nadolaze ideje i Nevjestić uvijek posiže za blokom ili pločom i radi.
Koloristički bogate, njegove grafike što odišu poetskim nadrealizmom ili realizmom, doimaju se poput slika. Gustoća i jakost kolorita podjednaka je na grafikama i slikama, kao što je i crtež izrazit u slici kao i grafici. Ponekad i slika načinom obrade podsjeća na grafiku. Odaje, zapravo, umjetnika koji tehnikama ne odvaja bitno pristupe djelu. Bitna je maštovita priča koju počesto prati i tekst, kojemu korijeni proizlaze iz Nevjestićeve sklonosti poeziji i pisanju. Dnevnik piše, praktički cijeli život. Možda ga pišu i drugi. On uvijek u kavani. Ali njegova je osobitost i slikovni dnevnik, urezan u minijaturne ploče. Rezultat je djelo od 365 dnevničkih grafika, što su istovremeno i slika i poezija. Grafičko, pak pisanje, u njega može biti i vrlo britko, da ne kažemo oštro, ne samo zbog urezivanja teksta u ploču. Takvo je, primjerice, bilo tijekom Domovinskog rata, a kao reakcija na iskrivljene vijesti francuskih medija o ratu u Hrvatskoj. Nevjestićeve grafike, nastale u tom razdoblju, nosile su, stoga, zapise na kojima osim optužbi i ruganja, nailazimo na proklinjanja i psovke.
Nasuprot tome nježne su akvatinte ili akvareli, prepuni poetike, čak kad i tema nije poetska. Crteži su mu bravurozni i kad je potez zgusnut i kad je tek naznaka dokle se širina bijela oivičena polja smije širiti, unutar umjetnikovih zadatosti. Razigranost linija ne proizlazi uvijek iz teme, već potrebom umjetnika da se stvaranjem umjetnički igra. Nevjestić, naime, što je vidljivo iz njegova opusa, strastveno uživa u tom stvaranju, kao što djeca uživaju u igri. I zbog toga njegova kreativnost nije ničim obuzdana, već plamteći izbija iz njega sa svakim novim djelom. Stoga on traži i nove izazove kao što je keramika ili slika na sto godina starom prepariranom platnu. On, naravno neće dati svoj predložak nekome da ga prenese na neki keramički oblik, već će ga sam stvoriti, iscrtati i oslikati, glazirati i peći. Sam će i pronaći staro platno koje će potom dugo restaurirati kako bi na njemu napokon mogao i slikati. Dječačkom radoznalošću upušta se u nova istraživanja, podređena njegovu stvaralaštvu. Nije se uljuljkao u slavu jedinog hrvatskog slikara koji je samostalno izlagao u Beaubourgu i ponio naslov prvog pariškog grafičara. Virtuoz na bakrenoj ploči s istim žarom svakoga dana pristupa svom stvaranju, u rezultate kojega sada tek djelomice pruža uvid njegova zagrebačka retrospektiva.