WWW ARHIVA

Proslava tanke turističke sezone!?

Na nedavnom II. kongresu hrvatskih hotelijera naši su stručnjaci-teoretičari iznijeli neke od rezultata svojih istraživanja o kretanju turističkog prometa i objavili da je nakon pet ratnih godina (do ljeta '95.) u sezonama '96. i (pogotovo!) '97. zabilježen porast prometa, a da je ova sezona ('98.) u odnosu na lanjsku podbacila, pa su sada izgledi za naš turistički oporavak ovi - ako se postigne da od slijedeće godine promet (noćenja) raste za 20 posto na razinu '89./90. stigli bismo u 2002. godini, a dogodi li se da nam promet godišnje raste po stopi od pet posto onda bi se '89./'90. dostigla tek 2013. godine...
Na više raznih skupova u posljednja oko dva mjeseca, na kojima se secirala ova sezona, čuli su se podaci da je zabilježen fizički porast prometa do najviše pet posto (u Istri tek oko jedan posto!?), čulo se i više podataka o dužini trajanja sezone, odnosno sezonske špice i u tim su prigodama spominjane brojke od najmanje 25 do najviše 40-ak dana, pa je tako sezona '98. proglašena najkraćom dosad. Kako još uvijek nema (!?) službenih podataka o turističkom prometu u '98. nije ni čudno što se nagađaju, a još je manje čudi što javnost sve češće pita zašto resorno Ministarstvo napokon ne objavi te podatke (posebno financijske, odatle i sve češća pitanja - gdje je zarada!?). »Da su dobri već bi bili objavljeni«, komentira se ta čudnovata šutnja.
Bilo kako bilo, točno je, na žalost, da je turistička '98. prošla u znaku naglašena raskoraka između stvarnih rezultata i prijašnjih službenih procjena i najava o 20, 25 pa i do 30 posto boljemu prometu nego u '97. koja je napokon nakon rata bila - ona prava! Nedovoljne pripreme, neopravdano povećane cijene osnovnih usluga, »visokorangirani« PDV, nastavljeni hod izvanpansionskih usluga i potrošnje po silaznoj putanji, pribjegavanje improvizacijama... učinili su, naravno, svoje i nije čudno što se u javnosti ponavlja pitanje želi li se Hrvatska uopće ozbiljno baviti turizmom?
Uobičajeni nastavak ove teme bio bi i gotovo nezaobilazno spominjanje tzv. objektivnih i subjektivnih okolnosti koje imaju jak utjecaj na zbivanja, ali je točna i primjedba da se objektivne teškoće moraju uračunavati u planove i programe i to na način da im se potraže kolika-tolika rješenja (a ne - improvizacije!). Što se subjektivnih tiče, te se ne mogu priznati kao opravdanja. Naprotiv! Kad se samo još spomene šepanje procesa privatizacije u turizmu i traljavo kretanje kategorizacije objekata, te, recimo, podatak HUH-a da više od šezdesetak rivijernih hotelskih kuća ima blokirane račune onda postaje aktualno pitanje koja će od onih stopa rasta za dostizanje prijeratne razine prometa biti ostvarena i kako?
Ali, što se dogodilo nakon svega ovoga i nakon tanke sezone '98.? Umjesto očekivanih prijedloga konkretnijih rješenja za sezonu '99. u kojoj nam se novi promašaj jednostavno ne smije dogoditi jer bi doista bio koban Ministarstvo je turizma početkom ovoga tjedna priredilo u Zagrebu pravu show-svečanost pod radnim nazivom »Hrvatski turizam - izazovi« čiji se program sastojao od predstavljanja Koncepcije dugoročnog razvitka hrvatskog turizma, promotivnog filma, glazbenog dijela predstave, te izložbe nacionalne eno-gastro ponude s nezaobilaznim domijenkom, itd. Prava fešta. Ipak, sve je to djelovalo neuvjerljivo, a drukčije nije ni moglo, jer je toj čudnoj proslavi (čega?) prethodila otužna sjednica Sabora HTZ (jedva nategnut kvorum, u raspravi samo dva-tri sudionika...), a što se tiče one Koncepcije ta je već prije fešte doživjela u novinama opravdane kritike, jer na njezinih petnaestak stranica jedva traga nečemu konkretnom... Uostalom, jedan je sabornik taj tekst nazvao »...ni nacrtom nacrta«, a ponajbolji je, čini se, opis kako »...turizam gubi dah, a nude mu se fraze«.
Dakle, velika je fešta prošla i - može li se od istoga organizatora očekivati nešto konkretno o sezoni '99.?

Pero Gabrić

Ceh će platiti ministarstva

Kako će Hrvatska riješiti problem 2000 koji bi ju mogao stajati najmanje 74 milijuna, a prema nekima čak i oko 260 milijuna kuna? Sudeći prema najavama iz vladina Povjerenstva za rješavanje »problema 2000«, Vlada neće izdvajati posebna sredstva iz proračuna, nego će glavni dio troškova prilagodbe računalnih sustava za godinu 2000. među sobom podijeliti nadležna ministarstva. Konačnu odluku hrvatska Vlada donijet će najvjerojatnije idućega četvrtka, kada bi se trebao razmatrati Nacrt Programa za rješavanje »problema 2000« kojeg je sastavilo Povjerenstvo, na čelu s bivšim ministrom znanosti i tehnologije i predstojnikom Ureda Predsjednika dr. Ivicom Kostovićem.
Podsjetimo, »problem 2000«, ili Y2K zajednički je naziv za sve probleme koje bi se mogli pojaviti zbog nemogućnosti računalnih sustava da pročitaju 2000. godinu. Naime, računala starije proizvodnje kakvih je navodno u Hrvatskoj oko 90 posto, nemaju u svojim programima predviđene četiri znamenke za označavanje godine, nego samo dvije. Tako će većina računala godinu 2000. pročitati kao 1900. zbog čega, kako predviđaju stručnjaci, može doći do velikih problema u svim područjima važnim za funkcioniranje društva i države - području telekomunikacija, bankarskog sustava, industrije, prometa, opskrbe strujom do problema u poslovanju tvrtki. Uz to svaka intervencija nakon 2000. bit će puno skuplja, a treba računati i na nestašicu stručnjaka. S obzirom da ima još mnogo onih koji još ne shvaćaju težinu problema koji će nastupiti, odvjetnici se u svijetu ubrzano pripremaju za sudske parnice koje će uslijediti nakon 31.12.1999. godine zbog šteta izazvanih problemom 2000. Kako je, opisujući moguće posljedice nastupiti u noći s 31. 12. na 1. siječnja 2000. godine, u petak u Zagrebu izjavio predstavnik jedne poznate američke tvrtke koja nudi usluge u rješavanju problema, računala bi počela davati netočne podatke, prestalo bi raditi svih 157 tvornica američkog proizvođača General Motorsa, ne bi bilo struje, vode, poštanskih usluga, recesija bi bila istovjetna onoj iz 1973./1974. godine. Za pravovremeno rješavanje problema u SAD-u potrebno je 100 milijardi dolara, što je 2,5 posto bruto nacionalnog dohotka SAD-a iz 1996. godine, dok bi saniranje problema nakon 2000. godine iznosilo cjelokupni BND za istu godinu.
Model prema kojem ministarstva iz postojećih sredstava financiraju rješavanje problema 2000. nije nepoznanica u svijetu. Sličan model primjenjuje »najumreženija« nacija na svjetu - SAD, gdje se problemu 2000. pridaje velika pozornost. Za rješavanje problema nisu predviđena nikakva dodatna sredstva iz proračuna. Što se tiče rješavanja problema na državnoj razini, pomoć se svodi na to da američki predsjednik ima posebnog savjetnika koji se time bavi a sama država ima ulogu koordinatora. Američka vlada je odlučila da ministarstva izvrše prenamjenu troškova u svojim proračunima ili uspore neke druge aktivnosti.
Hrvatska vlada ipak bi mogla izdvojiti neka sredstva. Članovi Povjerenstva očekuju da bi vlada iz proračuna mogla pomoći u stvarima od zajedničkog interesa kao što je promidžba i obrazovanje, a o kolikim se sredstvima radi, znat će se nakon sjednice Vlade.
Prema Planu i programu aktivnosti za rješavanje problema 2000. važnu ulogu koordinatora, obrazovanja i promidžbe dobit će Ministarstvo znanosti i tehnologije, dok će ostale troškove podijeliti ostala ministarstva. Težište Programa je upravo na organizaciji, dok je za sve one koji nisu pristupili rješavanju problema do 30. lipnja iduće godine predviđeno da Povjerenstvo Vladi preporuči prinudne mjere koje će voditi Krizni stožeri.

Marinko Bobanović