TEME DANA

ELEKTRONSKO IZDANJE

WWW ARHIVA

Cijene stanova opterećene PDV-om i dvostruko skuplje od »Njavrinih procjena«

Stan se procijeni na 1.000 DEM po »kvadratu«, a na tržištu se prodaje po dvostruko višoj cijeni / Iako je više od 13.000 mladih obitelji u Hrvatskoj podnijelo zahtjeve za kredit, najvjerojatnije će ih ove godine dobiti tek oko 1.200 / Zato u velikim hrvatskim gradovima mnogi »beskućnici« ni kreditima neće moći kupiti dovoljno stambenih »kvadrata«

ZAGREB/OSIJEK/SPLIT/RIJEKADUBROVNIK, 1. prosinca - Kolika je u Hrvatskoj potreba za stanovima, najbolje su ovih dana potvrdili tzv. Njavrini stambeni krediti. Iako je više od 13.000 mladih obitelji u Hrvatskoj podnijelo zahtjeve za kredit, najvjerojatnije će ih tek oko 1.200 u ovoj godini taj kredit i dobiti i krenuti u potragu za kupovinom stana.
No, sudeći prema cijeni četvornoga metra stana u velikim hrvatskim gradovima, mnogi »beskućnici« neće uspjeti kupiti dovoljno stambenih »kvadrata«. Posebice to vrijedi u Zagrebu, gdje se cijene metra četvornoga kreću od 1.700 njemačkih maraka za petnaest i više godina stari stan u okolici Zagreba (Sesvete, Gajnice) i novozagrebačkim naseljima. Telefonskom anketom u nekoliko agencija koje se bave posredovanjem u kupnji i prodaji stanova, saznajemo da su najjeftiniji stanovi stari 15 i više godina, s centralnim grijanjem. U zagrebačkom popularnom i dopadljivom naselju Jarun, prosječna cijena iznosi oko 2.300 DEM za »kvadrat stana«, a oko Maksimira i do 2.500. Logično je, želimo li nekretninu kupiti bliže centru, to ćemo je i puno više platiti - od 2.500 do 3.000 DEM po »kvadratu«. Ali, tu ima i jedna zanimljivost. Upozoravaju nas u agencijama da su cijene stanova u centru u proteklih godinu ili dvije padale usporedno s padom kupovne moći stanovništva. One, pak, koji se odluče kupiti novoizgrađeni stan, čekaju i osjetno više cijene, a kreću se od 2.200 DEM za četvorni metar u zagrebačkoj okolici, do visokih 5.000 njemačkih maraka za »kvadrat« novog stana na, primjerice, elitnijem Tuškancu.
Ove cijene, dakako, nisu konačne i ovise o daljnjoj nagodbi između kupca i prodavatelja, a više su i za pet posto poreza na nekretninu koju plaćaju kupci. Za nove stanove obračunava se i PDV koji je u pravilu cijenu stana, kažu u agencijama, poskupio za 13 do 16 posto.
Za razliku od skupog i prenapučenog Zagreba, u oslobođenim hrvatskim krajevima prodaja srpskih nekretnina znatno je snizila cijene stanovima i kućama. Srbi su, odlazeći iz Hrvatske, svoje kuće mahom jeftino prodavali. Primjerice, u Osijeku i okolici mogla se kupiti nova kuća katnica za 50 tisuća DEM ili čak i manje. Za taj novac iseljeni hrvatski Srbi u SR Jugoslaviji, gdje su mahom otišli, mogli su kupiti istu, pa i bolju kuću od one koju su prodali u Hrvatskoj, tako da zbog takvog odnosa cijena i nisu bili na gubitku.
Međutim, tako velika ponuda kuća i stanova izazvala je drastičan pad cijena četvornog metra stambene površine u Osijeku. Ali, posljednjih se mjeseci osjeća da je ponuda jeftinih srpskih kuća i stanova sve slabija, pa se cijene osječkih nekretnina ponovno približavaju tržišnim vrijednostima. Danas na osječkom Jugu II (naselje na gradskoj periferiji) cijena četvornoga metra stambene površine iznosi 900 DEM te 1.000 DEM za stanove koji su priključeni na plin. U prvoj gradskoj zoni u Osijeku, a što je ujedno i osječki elitni »kvart«, cijena četvornoga metra stambene površine stoji 1.300 DEM.
Zbog velike ponude stanova izazvane ratom i ratnim posljedicama, stanova na tržištu u Osijeku gotovo da i nema. Ove je godine investitor - Zavod za urbanizam i izgradnju grada - sagradio samo jedan objekt i to u prvoj gradskoj zoni gdje je četvorni metar prodavan po 1.960 DEM. Cijena je tako visoka zbog PDV-a, koji je još kako poskupio cijenu stambene površine.
Na krajnjem hrvatskom jugu, u Dubrovniku, četvorni metar najlošijeg stana u povijesnom dijelu grada, na predjelima Sveta Marija i iznad Ulice Prijeko, kreće se između 1.100 i 1.200 DEM. Bliže popularnom Stradunu, četvorni metar pristojnog stana kreće se od 1.700 do 2.200 DEM, dok je elitni dio na predjelu Ploče uz Stari grad, najskuplji. Tamo je cijena četvornoga metra prešla 3.000 DEM. Isto vrijedi i za četvrt Lapad te prigradsko naselje Lozica, gdje se nalaze obiteljske kuće najbogatijih Dubrovčana. U Dubrovniku se najjeftinije može proći pri kupnji stana u Novoj Mokošici, makar su i tamo dvojake cijene: četvorni metar stana smještenoga u stambenim zgradama s nekoliko katova, kreće se između 1.000 i 1.100 DEM, dok je u malim zgradama »Naš dom« trenutačna cijena 1.600 DEM.
Prema informacijama koje smo dobili od Agencije za prodaju nekretnina »Broker«, za stanove u elitnim četvrtima u Splitu, primjerice na Mejama i Bačvicama, potrebno je izdvojiti od 2.000 do 3.000 DEM za metar četvorni. Cijena stanova na splitskom »Beverly Hillsu« (Firule) kreće se od 3.400 do 4.000 DEM (uračunat PDV), dok metar četvorni u stanovima na istoj lokaciji (u zgradi »Bobanovi dvori«) stoji od 2.500 do 3.300 DEM. Iako se nalaze na samom ulazu u Split, novoizgrađeni stanovi na Pazdigradu postižu cijenu od 2.500 do 2.600 DEM, a visina rečenog iznosa uvjetovana je dodatnom »opremom« u stanovima (ugrađeni klima uređaji, specijalna vrata, mramorni oblozi), ali i PDV-om koji je uračunat u cijenu. S druge strane, za četvorni metar stana na predjelu Brda (ulaz u Split iz pravca Solina), potrebno je izdvojiti od 1.200 do 1.500 DEM. Inače, svi stanovi koji su izgrađeni prije uvođenja PDV-a ne podliježu plaćanju PDV-a. Splitsko-građevinsko poduzeće »Lavčević« prodaje stanove na atraktivnim lokacijama po cijeni od 2.440 DEM po metru četvornome (predio Križine) do 2.900 DEM za stanove na predjelu Škrapa. Za metar četvorni jedne garsonjere ili jednosobnog stana u Dubrovačkoj ulici treba izdvojiti 2.800 DEM, dok je cijena četvornoga metra većega stana na istoj lokaciji nešto manja i iznosi 2.500 DEM.
I u Rijeci, dakako, cijena stana ovisi o lokaciji. U zapadnom dijelu grada stanovi su skuplji nego u istočnom (Sušak, Vežica). Konkretno, što je bliže Opatija, to je stan skuplji. Cijena četvornoga metra satna u zapadnim gradskim naseljima Marčeljeva Draga, Kantrida, novo naselje Krnjevo, Srdoči i Ćikovići kreće se od 1.700 do 2.300 DEM, dok u istočnom dijelu Rijeke osim Pećina i Bulevarda, cijena je od 1.500 do 2.000 DEM. U središtu Rijeke, stan koji želite pretvoriti u poslovni prostor platit ćete od 1.500 do 2.500 DEM po četvornome metru.
U 15 kilometara udaljenoj Opatiji cijena stambenog »kvadrata« kreće se oko 3.000 DEM, a nešto su jeftiniji stanovi u novijim opatijskim stambenim naseljima (Kosovo i Tošina), izgrađenim prije 20-30 godina, nego u starim zdanjima bližim središtu Opatije. Cijena stanova u Lovranu jednaka je onima u Opatiji, a na tom području vrlo su traženi apartmani i jednosobni stanovi, koje za odmor kupuju uglavnom ljudi iz unutrašnjosti Hrvatske.
Nakon uvođenja PDV-a, sve više Riječana i Opatijaca odustaje od prodaje - kupnje stana putem agencija za promet nekretninama koje zaračunavaju proviziju od tri do pet posto na prodanu nekretninu. Riječani se, ustalom kao i svi drugi građani spomenutih većih gradova slažu u jednome - cijene nekretninama u Hrvatskoj su nerealne i preskupe! Jer, što drugo zaključiti iz primjera kad se stan procijeni na 1.000 DEM po »kvadratu«, a na tržištu se prodaje po dvostruko višoj cijeni.

Miroslava Rožanković i »Vjesnikovi« dopisnici

Tko vlada Europapressom nakon sklapanja ugovora s njemačkom WAZ grupom?

EPH WAZ Medien Gruppe izdaje mnoge novine i časopise u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj i Bugarskoj / Njemački koncern će u roku od 14 dana uložiti u EPH 32 milijuna maraka, a za godinu-dvije još 80 milijuna maraka / Pavić ne vidi financijske teškoće Europapressa u velikom zalogaju - »Jutarnjem listu«, nego u - neplatiši »Tisku«
Silvana Oruč Ivoš

DENIS DEPOLO

ZAGREB, 1. prosinca - Njemački koncern WAZ Medien Gruppe postao je suvlasnikom najvećeg hrvatskog novinskog izdavača Europapress holdinga. Prema riječima direktora EPH Ninoslava Pavića, nije riječ o prodaji tvrtke nego ulaganju u 50 posto vlasništva kompanije. Pavić je tako zadržao ostalih 50 posto i glas više glede pitanja uređivačke politike. To znači da će on i dalje odlučivati o koncepciji ili imenima glavnih urednika. Ono o čemu će se WAZ i Europapress ubuduće konsenzusom dogovarati u prvom su redu financije ili nove investicije.
Na pitanje o kojem je iznosu riječ, odnosno koliko vrijedi cijeli Holding, Pavić je odgovorio - »puno«. No, nastavio je da je riječ o kompleksnom poslu o čijoj je vrijednosti teško govoriti s obzirom da nitko ne prodaje kompaniju. Tako će, prema potpisanom ugovoru, WAZ Medien Gruppe u roku od 14 dana u EPH uložiti 32 milijuna njemačkih maraka, a za otprilike dvije godine još 80 milijuna maraka.
Sporazum o poslovnoj suradnji s WAZ-om, vlasnik i direktor Europapress holdinga Ninoslav Pavić, potpisao je krajem travnja ove godine, neposredno nakon izlaska novog dnevnika - Jutarnji list u kojeg je samo u startu uloženo oko 43 milijuna kuna. S obzirom da se povrat uloženih sredstava očekuje tek za nekoliko godina, pitali smo Pavića je li to razlog potpisivanja ugovora s WAZ-om i je li riječ o financijskoj injekciji EPH-u, tim više što je i u Jutarnjem listu, ali i u ostalim Pavićevim izdanjima posljednjih mjeseci bilo kašnjenja i »rezanja« honorara te otkaza i rošada novinara, a u producenskoj kući Mreža, čiji je Pavić vlasnik, ukinute su i neke emisije.
No, prema riječima osnivača i direktora EPH, financijski su tijekovi poremećeni isključivo zbog problema s Tiskom. »Četri prva mjesta u prodaji tjednika drže naša izdanja. Jutarnji list je na drugome mjestu dnevnih novina, mjesečnici i dvotjednici također drže prva mjesta, dok sva druga izdanja imaju stabilnu tiražu, pa je razlog kašnjenja honorara isključivo zbog stalnih financijskih rupa zbog problema s Tiskom«, rekao je Pavić. Nastavio je kako će se zahvaljujući potpisanom ugovoru i sredstvima koje će isplatiti WAZ, najprije uplatiti honorari, te podmiriti obveze prema dobavljačima i bankama. Uz to, namjerava se uložiti u izvoz u europske zemlje, ali i Bosnu i Hercegovinu. Osim toga, Pavić ističe kako će potpisani sporazum omogućiti snažan proboj u elektroničko izdavaštvo, posebno u komercijalna on-line izdanja.
Prije sedam mjeseci kada su započeli pregovori s WAZ-om, ali i s još nekim drugim stranim medijskim kućama, kada je »u igri« bilo privatiziranje trećeg HTV kanala, Pavić je rekao kako je za njegovu kupnju kvalificirana jednino producentska kuća Mreža. No i tada je naglašavao kako bi u novi tv-posao išao isključivo sa stranim partnerom. No, sada kad je otpala mogućnost privatizacije tog HTV-ovog programa, Pavić bez obzira na potpisani poslovni ugovor ne želi ulagati u neku novu televizijsku mrežu na nacionalnoj razini. Razlozi za to su, kaže, što bi u taj posao trebalo uložiti oko 40 milijuna maraka, a bit će ga moguće realizirati tek za nekoliko godina. Osim toga, nastavlja, HTV unatoč tome što je javna televizija, drži apsolutni monopol na reklame i ponaša se kao da je komercijalna.
Upravo zbog toga rekao je kako više neće razvijati Mrežu kao posebno poduzeće, već će ona poslovati isključivo kao producentska kuća u sastavu EPH. »Nastojat ćemo zadržati najbolje ljude i proizvoditi emisije koje namjeravamo prodavati i lokalnim postajama i HTV-u i stranim televizijama«, rekao je Ninoslav Pavić.
Novi suvlasnik EPH WAZ Medien Gruppe izdaje mnoge novine i časopise u Njemačkoj, Austriji, Madžarskoj i Bugarskoj, a aktivna je i u elektroničkim medijima. Vlasnik je vrlo profitabilnih njemačkih dnevnika u Ruhrskoj oblasti na čelu s Frankfurter Allgemeine Zeitungom. Osim toga, nadzire 28 dnevnih listova i veliki broj časopisa i magazina. U Austriji je pak WAZ kupio 40 posto najvećega bečkog i austrijskog dnevnika Kronenzeitunga kao i konkurenciju Kuriera, čime je nastala neobična situacija da vlasnici konkuriraju sami sebi. WAZ-u ne smeta ni to što je Kronenzeitung više populistička i ponekad čak »desničarska« novina, a Kurier izričito lijevo liberalan list.
U Njemačkoj se WAZ grupa nalazi među deset vodećih medijskih kuća. Ipak s udjelom od 5,9 posto na novinskom tržištu s nakladom od 1,4 milijuna primjeraka, daleko je ispod kuće Springer, koji izdaju Bildzeitung, a s 5,8 milijuna primjeraka dnevno na novinskom tržištu imaju udio od 23,7 posto.

Kućni ljubimci na struju

ZAGREB, 1. prosinca - Kad čuje zvuk koraka, Tama znatiželjno podiže pogled i okreće se prema izvoru zvuka. Kad prepozna Toshira Tashimu, cijelim tijelom izražava radost. Njezine su noge malo predebele, a njuškica malo prešiljata za običnu mačku, ali to njezina vlasnika Toshira Tashimu ne smeta. Jer, Tama nije obična mačka, ona je posljednji model novog naraštaja japanskih robota koji su predstavljeni javnosti proteklog mjeseca.
»Djeluje kao živo biće i budi osjećaje«, opisuje Tashima, istraživač Omron Corporationa iz Kyota, svoju kućnu ljubimicu. Tama u određenim situacijama pokazuje ljutnju, strah ili iznenađenje; mijauče kad želi da je vlasnik uzme u ruke i zadovoljno prede kad je on nježno pogladi. Ako se umori ili određeno vrijeme ne dobija vanjske podražaje, umjetna mačka jednostavno zaspi i tako štedi baterije. Zahvaljujući ugrađenom dugotrajnom pamćenju, robot prepoznaje ponovljene situacije i svoga »vlasnika«.Robotika je u Japanu krajnje aktivno i plodno područje istraživanja. Ni u jednoj drugoj zemlji svijeta, piše njemački tjednik Focus, nema toliko znanstvenika koji u ovom trenutku rade na strojevima koji izgledaju kao ljudi ili tako komuniciraju. Sve bolja računala i sve niže cijele dali su neočekivani zamah takvim projektima. Iako se po podovima istraživačkih instituta u cijelom svijetu kotrlja tisuće inteligentnih robota, oni ne mogu nadmašiti japanske proizvode. Razlog je jednostavan: znanstvenici u Japanu se ne zadovoljavaju limenim kutijicama u kojima su pohranjeni senzori i umjetna inteligencija. Oni svoje strojeve pažljivo ogrću krznom ili ih odijevaju u elegantna odijela koja bude osjećaje i maštu mnogih ljudi.
Uspjeh ovog koncepta dokazuje i robot P3, prototip kojeg su nakon desetak godina rada razvili stručnjaci za robotiku u Hondinim laboratorijima. P3 je jedan od rijetkih strojeva koji je građen poput čovjeka i koji hoda. Odjeven u bijelo astronautsko odijelo, P3 je jednako oduševio i laike i stručnjake. »To je najrazvijeniji i najsamostalniji robot na svijetu« hvali ga Hans Moravec, američki robotičar, u svojoj upravo objavljenoj knjizi »Robot - od pukog stroja do transcendentalnog uma«. P3 je još uvijek daleko od transcendentalnog uma; humanoid, naime, osim gracioznog hoda, ne raspolaže drugim sposobnostima. Visok 1,60 metara i težak 130 kilograma, P3 mora upotrijebiti svu svoju inteligenciju za postavljanje jedne noge ispred druge i održavanje ravnoteže. Preduge šetnje ga umaraju i nakon 25 minuta humanoid iscrpi bateriju koju nosi sa sobom u metalnom rancu. Unatoč tim početnim teškoćama, optimistični istraživači u laboratorijima Honde vjeruju da će njihov humanoid uskoro zaigrati i nogomet.
Znatno življi su konkurentski proizvodi. Sony je na Međunarodnom sajmu dizajna u Singapuru predstavio svoje četveronožne robote koji služe za zabavu. Radi se o strojevima nalik psu, »idealnima za ljude koji su alergični na životinje ili jednostavno žele da ih netko čeka kod kuće«. Umjetni pas, osim što vidi i čuje, zna pružiti šapu, može trčati, a rastužiti ga može samo nedostatak pažnje. Toliko su životni, hvale se Sonyijevi istraživači, da ih djeca pokušavaju hraniti keksima. Međutim, digitalne životinje nisu namijenjene samo igri; one su prije svega predmet istraživanja čiji je krajnji cilj stvoriti umjetnu inteligenciju sa svim ljudskim osjetima.Upravo na takvom projektu, robotu koji poput novorođenog djeteta stječe spoznaje putem vlastitog iskustva već četiri godine rade znanstvenici glasovitog američkog instituta MIT. Humanoid Cog je svojevrstan odgovor popularnim japanskim strojevima. Umjesto ugrađivanja inteligencije, znanstvenici su se kod Coga odlučili na potpuno drugačiji pristup. Razvili su mu senzorne sposobnosti i motoriku tako da Cog, upravo kao čovjek, uči interakcijom s okolinom i tako razvija svoje socijalne i intelektualne sposobnosti. Cog već raspolaže iznimno osjetljivim vidom, a opremljen je i senzorima za sluh i opip. Najveća prepreka s kojom se njegovi tvorci sada suočavaju je pitanje kako mu ugraditi osjećaj za vrijeme i važnost određenih aktivnosti.
Od stvaranja prvog humanoida vrlo ograničenih sposobnosti 1973., robotika je strelovito napredovala, a napredak će u sljedećim desetljećima biti još brži. Stručnjaci predviđaju da će do 2020. godine roboti doseći inteligenciju miša, a desetak godina kasnije imat će kognitivne sposobnosti majmuna. Do 2040. roboti će doseći inteligenciju čovjeka i sposobnost samostalnog razmišljanja.

Priredila: Julijana Štrbić