Vaše pitanje: Molim Vas za savjet. Imam otvoren "zaštićeni račun" na koji mi je do prošlog mjeseca isplaćivano 2/3 plaće.
Ostatak je išao na tekući račun, tj. u Finu gdje se je naplaćivalo po osnovi ovrhe. Međutim, imam dva kredita kod banaka koje sam podigla prije 30.5.2008. godine, te sam potpisala "suglasnost" kojom mi mogu plijeniti sva novčana sredstva.
Od ovog mjeseca mi poslodavac skida kompletnu plaću za otplatu kredita, a ostatak na tekući račun, tako da sam bez i jedne kune sredstava za život. Da li ima nekakav "zaštićeni iznos" koji bi mi ostao za život, te da li ima nekakva šansa da se i mi koji smo upali u "dužničko ropstvo" spasimo i preživimo.
Nije mi jasno zbog čega Hrvatska ima Ustav koji garantira pravo na život, a nikog se to ne tiče. Ukoliko postoji nekakva šansa za mene, molim Vas odgovorite mi.
Odgovor: Ovršni zakon ("NN" 139/10) u čl. 124. regulira tzv. zapljenu po pristanku dužnika te propisuje da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine zapljeni njegova plaća, odnosno drugo novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke. Iznos izuzet od ovrhe je prema istom zakonu 1/3 dijela prosječne neto plaće u RH i to je onaj iznos koji je zaštićen posebnim računom, a sve ostalo (ovisno o visini tražbine) isplaćuje se na tekući račun koji se blokira ovrhom. Dakle, da danas uzimate kredit kod banke Vi opet možete dati izjavu kojom dopuštate blokiranje cijele svoje plaće i takvu izjavu ovjeroviti, ali takva izjava ne proizvodi pravne učinke u onom dijelu koji je zakonom zaštićen te taj dio ne može biti predmetom ovrhe. Međutim, ovaj "novi" Ovršni zakon osvrće se i na obveze koje su nastale prije njegova stupanja na snagu, pa tako propisuje (u istom čl. st. 7.) da je za dopuštenost izjave o suglasnosti mjerodavni činjenično stanje i podaci iz čl. 92. st. 3. istog zakona (odredbe koje propisuju ovrhu na plaći) u vrijeme ovjere te izjave kod javnog bilježnika.
Vi ste kako ste naveli podigli dva kredita 30. svibnja 2008. godine kada nije bilo "novoga" Ovršnoga zakona već su na snazi bili Ovršni zakon objavljen u "NN" 57/96 te njegove izmjene i dopune objavljene u "NN" 173/03, 88/05 i 67/08. Bilo je još izmjena i dopuna koje za Vaše pitanje nisu bitne. Treba vidjeti što je tada bilo na snazi, odnosno što je tada važeći Ovršni zakon propisivao glede izjave o zapljeni po pristanku dužnika.
Zakon iz 1996. godine u čl. 178. propisao je da dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zapljeni dio njegove plaće i da se isplati izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava ima pravni učinak rješenja o ovrsi (ali još ne pravomoćnog). Ovdje je potpuno jasno da sam Ovršni zakon štiti ovršenika-dužnika na način da daje mogućnost zapljene samo dijela plaće, a ne svu plaću, čime bi se ovršeniku ostavilo dovoljno sredstava potrebnih za ono najnužnije.
Zakon iz 2003. godine nije ništa mijenjao ni dopunjavao te je ista odredba iz 1996. godine ostala na snazi i nadalje.
Stvari se međutim mijenjaju donošenjem Izmjena i dopuna iz 2005. godine pa čl. 178. propisuje da dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zapljeni njegova plaća, u cijelosti ili djelomično, i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku na način određen u toj ispravi. Takva isprava izdavala se u jednom primjerku te imala učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Dakle, ovom izmjenom uvedena je mogućnost zapljene cijele plaće (pored dijela plaće) te je ispravi priznato svojstvo pravomoćnosti, a to znači da se vjerovnik može izravno naplatiti od ovršenika, odnosno njegova poslodavca, pri čemu mu nije potreban sud koji će odrediti ovrhu. Također je eliminirana mogućnost zaštite dužnika jer ne predviđa ništavost izjave u onom dijelu plaće koja bi bila izuzeta od ovrhe te koja izjava ne bi proizvodila nikakve pravne učinke. Ova odredba je zapravo bila i najnepovoljnija za ovršenika, a fantastična za vjerovnika koji je izravno mogao izvršiti naplatu jednostavno dostavljajući je poslodavcu (kao pravomoćno rješenje o ovrsi), a poslodavac nije mogao ništa drugo nego zaplijeniti cijelu plaću.
Izmjene i dopune zakona iz 2008. godine su ipak korigirale ovu odredbu pa se čl. 178. promijenio te odredio da dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novačno primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke.
U Vašem slučaju se postavlja pitanje koji se od navedenih propisa (izmjena i dopuna) primjenjuje, a s obzirom na dan kada ste podigli kredite.
Prema završnim odredbama Zakona i izmjenama i dopunama Ovršnoga zakona koji je objavljen u "NN" 67/08 dana 9. lipnja 2008. godine (čl. 27.) taj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama, a to znači 17. lipnja 2008. godine. Nažalost, u Vašem slučaju s obzirom da ste podigli kredite prije stupanja na snagu ovoga povoljnijeg rješenja, vrijedi upravo ono najlošije zakonsko rješenje iz 2005. godine. Ovdje dolazi do primjene onog pravnog standarda s početka, a to je da se ocjena dopuštenosti izjave o suglasnosti o zapljeni plaće mjeri prema činjenicama koje su vrijedile u vrijeme ovjere takve izjave kod javnog bilježnika. Ako ste točno baš 30. svibnja 2008. godine podigli kredite (ili još preciznije toga dana dali izjavu o suglasnosti) to je upravo bio dan kada su povoljnije izmjene i dopune izglasane odnosno kada je taj propis proglašen. Naravno da Vas u banci nitko o tome nije obavijestio te Vas eventualno upozorio na ovu povoljniju okolnost jer banci to nije u interesu, a gotovo sam sigurna da je banka za to znala, no ona je formalno-pravno postupila pravilno, kao što sada postupa Vaš poslodavac. Ova odredba upravo je dijelom odgovorna za nastanak "dužničkog ropstva" koje spominjete koje se kasnije malo ublažilo, ali izravne posljedice te odredbe osjećaju se i danas i još će nekoliko godina jer se rok otplate kredita koji su podizani u to vrijeme proteže sve do danas i dalje (kredit s rokom otplate od 5-10 godina). Nažalost nemam savjet za Vas koji bi Vam pružio pravnu zaštitu jer takva nije zakonom niti predviđena, no svejedno provjerite datum kada ste ovjerovili izjavu o suglasnosti da Vam se plijeni cijela plaća pred javnim bilježnikom jer je taj datum značajan, pa ako on glasi prije 17. lipnja 2008. godine onda i banka i poslodavac postupaju pravilno, a ako taj datum glasi nakon 17. lipnja 2008. godine, onda još ima šanse za pravnu zaštitu.